Sreca
Inspirisana i obogacena postom Tuzne,o sitnicama koje cine njen zivot...
Daje mi krila da uzivam u malim stvarima,i da obojimo sivilo sarenim stvarima koje obogacuju nas zivot i cine ga lepim.
Sta je istinska cista sreca za mene?
Sitnice koje cine zivot..
Prva jutarnja nes kafa u bade mantilu
koju pijem iz crvene velike solje
u potpunoj tisini.
Lavez mojih pasa iz dvorista,
kad provirim kroz prozor namrgodjena i bunovna
i njihova blentava igra mi razvuce osmeh na lice...
"O ne,opet su iz komsiluka dovukli neciju patiku
i sad je glodju i otimaju se o nju kao za suvim zlatom"
Mjau koje me gleda,Mjau koje se ugnezdi na krilu.
Miris mog sampona za kosu,
od pravih divljih ljubicica.
Ukus Ciz Kejka iz Hleba&Kifli
pojeden onako s nogu dok kasnim na sastanak.
Prolecni zraci sunca koji me greju
dok hitam ulicama grada.
Decak od cetiri godine koji seta sa dedom od preko 80.godina.
A onda ga pita "Deda sta peva Azra".
Zastanem ukopana ne verujuci sta sam cula,ne ocekujuci odgovor.
A onda cujem dedu "Usne vrele visnje".
I nasmesim se novoj generaciji i dedi smekeru.
Ima nade.
Vracam se sa promocije knjige drage osobe,
sa jednom simpaticnom A.
Dve plavuse sa buketima cveca prolaze pokraj kordona policije,tik uz njih.
Salutiraju nam.Salutiramo im.Smejemo se zarazno.
Momenat koji je na trenutak promenio tesku svakodnevicu.
Odlazimo sa osmehom.Ostaju sa osmehom.Ceo vod pod punom opremom i dve nezne devojke.
Osmeh zaista ne kosta nista.
Mama koja zove da kaze da je pravila pasulj,
da dodjem obavezno.Ima i sveza zelena salata.
Taj ukus njenih jela spremljenih sa ljubavlju,
postavljen na cistoj beloj krpi.
Uz obavezno nutkanje,koje me izludjuje.
To je nezaobilazno.Zacin jelu.
Kada se vracam sa puta,umorna i gladna,
tata koji dodje na moja vrata
u pola 12h uvece samo da mi doturi serpicu i svez hleb.
"Sigurno si gladna", sapuce mi i vec odlazi.
"Da ne moras ustajati sutra rano zbog hleba.
Naspavaj se."
Okrece se oko sebe dok hitro odlazi,
da neko nije cuo taj izliv ciste neznosti,koja me zaboli.
Svaki put.
Miris vazduha posle kise.
Miris jorgovana i divljih ljubicica.
Prvi put u prolece kad primetis da je drvece ozelenelo,
dok setas sa nekim ko te drzi za ruku.
Ukus prvog poljupca.
Iznenadna poruka..."Nedostajes".
Zagrljaj.
"Onaj" osecaj u stomaku kad je ceo svet tvoj.
Letnje sunce,koje te izmami iz kuce
prvi put u letnjim sandalama i teksas suknjici.
Miris mora,ukuse mora,boje mora,zvukove mora.
Mene kakva sam na moru.
San o moru tokom zime.
More.More.More.
U mislima sam stalno na moru.
Smeh moje sestre kad joj dodju drugarice,
pa ostanu na spavanju i kikocu se do sitnih sati.
Lepota i bezbriznost mladosti.
Sjaj u ocima,nada u srcu.
Ti dirljivi snovi o onom "Ziveli su srecno i zadovoljno..."
Ponos u ocima starih ljudi,dok cekaju za pola hleba i jednu bananu.
Otmenost u tom pohabanom ali cistom odelu.
Izraz zenica koje se rasire na najmanju ljubaznost,
drhtave ruke koje vade to malo crkavice i placaju za goli zivot.
Glave visoko uzdignute.
Kad su u paru,kao dve grlice stisnuti jedno uz drugo,
gledaju suncan dan,sede na klupi,vade sendvic iz torbe,
nezno odmotavajuci salvetu da je iskoriste i drugi dan.
Njihov poseban dan zivota.Zivot je lep.
Kad lezim ususkana pod cebetom i citam knjigu.
Pijem cedevitu.
Kad vidim zivotinju koja je uspesno pretrcala ulicu.
Decija kolica koja gura otac.A tek kad je u tim kolicima devojcica.
Retki su ocevi koji guraju kolica,obratite paznju...
Ako ih i vidite,u pitanju je naslednik.Brdoviti Balkan.
Svaki izuzetak,koji mi ogreje srce,probudi nadu.
Svaki bistrooki pogled koji susretnem.
Svaki lep gest,svaka lepa rec.Ljudska rec.
Sladoled od cokolade,jogurt visnje.
Cmok sladoled.
Girice iz fiseka dok setam uz kej.
Domaci kajmak na vrucem hlebu.Prstima.
Dobro crno vino.
Miris mojih Lush sapunica koji mi ulepsaju svako kupanje.
Espreso sa prijateljem uz laganu pricu.
Moj rodni grad u prolece.Njegova svetla nocu.
Dobar film u biskopu uz obaveznu kafu za poneti.
Pozorisna predstava koja tek treba da pocne.
Zivot je lep.
Sitnicama obojiti ovaj svet,slobodno dajete sebi oduska,
napisite koje male stvari vas cine srecnim...
"Ljudi će zaboraviti sta si rekao.
Ljudi će zaboraviti sta si ucinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakve si osecaje u njima probudio!"
Da, unajedina. Sreća je izgleda nešto što svi poznajemo, ali brzo zaboravljamo.
Trba nam podsetnik.
Autor didiland — 20 Apr 2011, 08:06
Zastadoh na onom delu o starijim ljudima. Tako je istinito i tako boli. Divim im se!
Ukus cedevite mi nedostaje, zabranjeno mi je da je pijem :( A takoooo voliiim...
I miris Lush sapuna mi nedostaje. Tražih po Beogradu,al' ne nađoh njihove radnje tamo gde su nekad bile. Ako nije tajna,gde ih nabavljaš?
Tek kad se osvrneš na takve sitnice shvatiš kako je život lep i koliko smo bogati.
Autor biljana — 20 Apr 2011, 09:23
Cmoooook, o da :)))))
I cebe iknjiga - tako poznato :))) savrsen beg i posvecivanje samoj sebi :)))Dobro crno vinoooo, ma sveee! :))))
Drago mi je da nisam jedini hedonista na blogu - ovo sve je moja definicija hedonizma ;)
Autor Ana — 20 Apr 2011, 10:46
Didiland, moj mali svet koji mi hrani dusu i jaca krila.
Autor unajedina — 20 Apr 2011, 11:08
Biljana,i onaj tvoj post o kucetu je lek za dusu,volela bih jos da pises.;))
Otvorili su se u T.C.Usce u Bg,presrecna sam,volim njihove sapunice i mackalice,ko dete sam u prodavnici slatkisa kod njih.Moji mali rituali.
:)))
Autor unajedina — 20 Apr 2011, 11:11
Ana jesam priznajem hedonista sam,tako volim da uzivam u sitnicama cesto me sa cudjenjem posmatraju samo kad me vide kako jedem npr.jedan obican kolac,sa kakvim uzivanjem...
Treba grabiti zivot,ja ga grabim,predugo sam bila van ovog sveta zatvorena u tunelu,sad sam kao dete koje otkriva ukuse,mirise i boje...i prepusta im se.
Autor unajedina — 20 Apr 2011, 11:14
Wooouuu,prelepo,svaka reč......
Autor cackica — 20 Apr 2011, 13:44
I kako ovo da komentarisem????
Citam deseti put od jutros.
Zaista si nestvarna.
Autor casper — 20 Apr 2011, 14:22
Cackica :)))Hvala ti.
Autor unajedina — 20 Apr 2011, 15:05
Dobri moj Casper,samo obicna zena od krvi i mesa sa malim stvarima kojima boji svoj svet,cineci ga lepsim mestom za zivot.Niko ga nece uciniti,ako ga ne ucinim ja sama sebi.
Ti si zaista moj dobri duh,moramo se sresti jednom u ovom zivotu,ili bar u sledecem,ako nista da ocutimo zajedno.
Autor unajedina — 20 Apr 2011, 15:07
Pa posle opisa kordona s devojkama u prolazu, imaš sladoled i bioskop! Dogovoreno?
Autor sanjarenja56 — 20 Apr 2011, 15:17
Sanjarenja,
Dogovoreno ;).
Da nije bilo tvoje promocije i cveca,ne bi bilo ni osmeha kod cuvara reda i zakona...energija rumbe se razlila na ulice grada. :))))
Autor unajedina — 20 Apr 2011, 15:26
Eh, da, lepo si to primetila! Ma, rumba je čudo. Vide li kako su je M. i A.divno odigrali?
Autor sanjarenja56 — 20 Apr 2011, 15:41
...i bezbroj naoko nevaznih trenutaka obelezenih Njome. Svaki delic zivotne slagalice gde je barem mrvica Njenog traga...
Da, zivot je lep, i ja sam srecan zbog Nje...
Pozdrav iz ravnice od jednog zaljubljenog okruglog lale...
Autor Baladasevic — 20 Apr 2011, 15:42
Sanjarenja...rumba jeste cudo,lepo je kad ples nekoga cini srecnim,igrali su nestvarno.
Autor unajedina — 20 Apr 2011, 15:44
Baladasevicu lepa je tvoja sreca...
Njeni obrisi,delici slagalice koju sklapas u savrsenu sliku dobrog zivota.
Ljubav kojom isijavas i cinis da je nemoguce ne verovati u nju.Kad citam tvoje komentare,rasute bas kao delici slagalice svuda na blogu...sklapam mozaik svog zivota gde mogu verovati da vredi tragati za onom pravom ljubavi.
Jer tamo negde,neki Baladsevic je ima sa svojom malom garavom.
Pa pozelim,hocu i ja,boricu se sa vetrenjacama za nju,i nikada necu kloniti,nikada necu odustati.
Hvala ti dobri covece iz ravnice,ostaj mi zdravo,dobro i zaljubljeno.
Ovakvi komentari meni ulepsaju dan ;)))
Da,zivot je lep...
Autor unajedina — 20 Apr 2011, 15:49
Draga unajedinstvena, istovremeno u meni toliko tuge ima, kada vidim koliko se ljudi predaju, koliko lice na sive. A milioni delica rasutih svuda oko nas... Koliko sam ja godina teskih propatio umladosti, ali NIKAD nisam odustajao. Cekao bih je i duplo duze i celi zivot, i naposletku jedan dan sa njom da provedem pre nego sto se preselim u neke druge dimenzije duse...
Toliko malo ljubavi, toliko slojeva na svetioniku duse, toliko dusa potopljenih egom, strashno je. Ne postoji nijedan realan razlog da svakome ne bude prelepo, jer svaka je dusa zasluzila da bude voljena zanavek...
A Ona je moja inspiracija dok je svetova i vremena. I svako je zasluzio da bude delic one prave, kosmicke slagalice. Zalud im svima i bogatstvo i lepota i sve sto je prolazno... Proci ce svetovi, nepoznata drugarice, usahnuce reke, nestace kontinenti... a moja ljubav ce sjajiti i dalje, do beskraja...
O, putnici namernici na salasu mom! Ne odustajte, tragajte, ne razocaravajte svoju polovinu koja negde samuje i tuguje u komsiluku ili u daljinama snenim! Ne odricite se svojih snova, nada i zelja, ali zaboga! Ne dozvolite egu da boravi u vama! Borite se osmehom, dobrotom duse, optimizmom... Kako rece nas mili i dragi blagopocivsi patrijarh - budimo ljudi, a ne neljudi...
Toliko malo je potrebno, ali ne, ego stoji kao nepremostivi bedem i vecina mu se povinuje. Shvatite ljudi da je lepota u dusi, u neprolaznom, bavite se osmesima, a ne tracevima, bavite se dobrotom, ucinite nesto lepo, pomozite onima koji nemaju, koji ne mogu, krenite prvim korakom...
Svakom govorim da proba, ali ljudi su se predali, draga moja... Kao najstariji bloger, s tugom konstatujem da od moje generacije, na prste jedne ruke, i to ne sve, mozes nabrojati ljude koji jos imaju sjaj u ocima. Moji dragi bistrooki. A mladi kao po kalupu zavrsavaju frustrirani, razocarani, sivi...
I da li je tesko onda svaki dan reci joj da je voles, diviti se nevaznim sitnicama i topiti se od srece i radosti zivljenja kad se sekira ili misli da joj smeta neka bora...
Dok dlanom o dlan, ode ovaj svet...
Samo negde nad nebeskim horizontom sjajice ljubav jednog smesnog, okruglog lalosha...
....
Autor Baladasevic — 20 Apr 2011, 16:17
Sreća je u malim stvarima. U mojoj Maloj, u maslačku, u čaši mog omiljenog pića, ok, dve čaše :))) omiljena pesma, sladoled koji može da se nadje samo na jednom, jedinom mestu.
Život je lep Una, jeste!
Autor roksana — 20 Apr 2011, 16:58
Baladasevicu...a sta ja,malo zrno peska u pustinji,mogu reci nakon ovakvih reci...
Slomicu se a necu se saviti.Nikada.
Uvek cu jurisati na vetrenjace.
Nikada necu odustati.
Pocastvovana sam tvojom posetom mom skromnom blogu,neizmerno srecna,jer odavno vec skupljam tvoje komentare mudrosti ovde na blogu,i zapisujem ih kao najvecu dragocenost u svoju beleznicu.
Budi srecan,zasluzujes to beskonacno.
Pozdrav ratniku svetlosti u ravnici:)))
"Ratnici svetlosti cuvaju sjaj u ocima.
Zato i jesu ratnici svetlosti.
Zato sto grese.
Zato sto se pitaju.
I zato sto traze neki razlog...Sasvim je izvesno da ce ga naci."
Autor unajedina — 20 Apr 2011, 18:47
Roksana...Iskoristiti svaki dan.
"Jos malo setnje uz more i...gotovo.Ne daj se Ines..."
Autor unajedina — 20 Apr 2011, 18:48