Brod u boci

Sreca

Zivot — Autor unajedina @ 08:00

 

Inspirisana i obogacena postom Tuzne,o sitnicama koje cine njen zivot...

Daje mi krila da uzivam u malim stvarima,i da obojimo sivilo sarenim stvarima koje obogacuju nas zivot i cine ga lepim.

Sta je istinska cista sreca za mene?

Sitnice koje cine zivot..

 

 

Prva jutarnja nes kafa u bade mantilu

koju pijem iz crvene velike solje

u potpunoj tisini.

 

Lavez mojih pasa iz dvorista,

kad provirim kroz prozor namrgodjena i bunovna

i njihova blentava igra mi razvuce osmeh na lice...

"O ne,opet su iz komsiluka dovukli neciju patiku

i sad je glodju i otimaju se o nju kao za suvim zlatom"

Mjau koje me gleda,Mjau koje se ugnezdi na krilu.

 

Miris mog sampona za kosu,

od pravih divljih ljubicica.

Ukus Ciz Kejka iz Hleba&Kifli

pojeden onako s nogu dok kasnim na sastanak.

Prolecni zraci sunca koji me greju

dok hitam ulicama grada.

 

Decak od cetiri godine koji seta sa dedom od preko 80.godina.

A onda ga pita "Deda sta peva Azra".

Zastanem ukopana ne verujuci sta sam cula,ne ocekujuci odgovor.

A onda cujem dedu "Usne vrele visnje".

I nasmesim se novoj generaciji i dedi smekeru.

Ima nade.

 

Vracam se sa promocije knjige drage osobe,

sa jednom simpaticnom A.

Dve plavuse sa buketima cveca prolaze pokraj kordona policije,tik uz njih.

Salutiraju nam.Salutiramo im.Smejemo se zarazno.

Momenat koji je na trenutak promenio tesku svakodnevicu.

Odlazimo sa osmehom.Ostaju sa osmehom.Ceo vod pod punom opremom i dve nezne devojke.

Osmeh zaista ne kosta nista.

 

Mama koja zove da kaze da je pravila pasulj,

da dodjem obavezno.Ima i sveza zelena salata.

Taj ukus njenih jela spremljenih sa ljubavlju,

postavljen na cistoj beloj krpi.

Uz obavezno nutkanje,koje me izludjuje.

To je nezaobilazno.Zacin jelu.

 

Kada se vracam sa puta,umorna i gladna,

tata koji dodje na moja vrata

u pola 12h uvece samo da mi doturi serpicu i svez hleb.

"Sigurno si gladna", sapuce mi i vec odlazi.

"Da ne moras ustajati sutra rano zbog hleba.

Naspavaj se."

Okrece se oko sebe dok hitro odlazi,

da neko nije cuo taj izliv ciste  neznosti,koja me zaboli.

Svaki put.

 

Miris vazduha posle kise.

Miris jorgovana i divljih ljubicica.

Prvi put u prolece kad primetis da je drvece ozelenelo,

dok setas sa nekim ko te drzi za ruku.

Ukus prvog poljupca.

Iznenadna poruka..."Nedostajes".

Zagrljaj.

"Onaj" osecaj u stomaku kad je ceo svet tvoj.

Letnje sunce,koje te izmami iz kuce

prvi put u letnjim sandalama i teksas suknjici.

Miris mora,ukuse mora,boje mora,zvukove mora.

Mene kakva sam na moru.

San o moru tokom zime.

More.More.More.

U mislima sam stalno na moru.

 

Smeh moje sestre kad joj dodju drugarice,

pa ostanu na spavanju i kikocu se do sitnih sati.

Lepota i bezbriznost mladosti.

Sjaj u ocima,nada u srcu.

Ti dirljivi snovi o onom "Ziveli su srecno i zadovoljno..."

 

Ponos u ocima starih ljudi,dok cekaju za pola hleba i jednu bananu.

Otmenost u tom pohabanom ali cistom odelu.

Izraz zenica koje se rasire na najmanju ljubaznost,

drhtave ruke koje vade to malo crkavice i placaju za goli zivot.

Glave visoko uzdignute.

Kad su u paru,kao dve grlice stisnuti jedno uz drugo,

gledaju suncan dan,sede na klupi,vade sendvic iz torbe,

nezno odmotavajuci salvetu da je iskoriste i drugi dan.

Njihov poseban dan zivota.Zivot je lep.

 

Kad lezim ususkana pod cebetom i citam knjigu.

Pijem cedevitu.

Kad vidim zivotinju koja je uspesno pretrcala ulicu.

Decija kolica koja gura otac.A tek kad je u tim kolicima devojcica.

Retki su ocevi koji guraju kolica,obratite paznju...

Ako ih i vidite,u pitanju je naslednik.Brdoviti Balkan.

Svaki izuzetak,koji mi ogreje srce,probudi nadu.

Svaki bistrooki pogled koji susretnem.

Svaki lep gest,svaka lepa rec.Ljudska rec.

 

Sladoled od cokolade,jogurt visnje.

Cmok sladoled.

Girice iz fiseka dok setam uz kej.

Domaci kajmak na vrucem hlebu.Prstima.

Dobro crno vino.

Miris mojih Lush sapunica koji mi ulepsaju svako kupanje.

Espreso sa prijateljem uz laganu pricu.

Moj rodni grad u prolece.Njegova svetla nocu.

Dobar film u biskopu uz obaveznu kafu za poneti.

Pozorisna predstava koja tek treba da pocne.

 

Zivot je lep.

Sitnicama obojiti ovaj svet,slobodno dajete sebi oduska,

napisite koje male stvari vas cine srecnim...

 

 

"Ljudi će zaboraviti sta si rekao.
Ljudi će zaboraviti sta si ucinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakve si osecaje u njima probudio!"

 


Powered by blog.rs