Brod u boci

I bi bal

Zivot — Autor unajedina @ 22:06

 

Verujete li u bajke?

 

 

Pre nego sto odgovorite razmislite jos jednom.

U jednom kraljevstvu iza sedam gora,iza sedam mora zivela je jedna devojka...

Devojka kao i druge devojke,morala se prilagodjavati vremenu u kome zivi,brzom zivotu,pa je odavno prestala da bude princeza na zrnu graska.Takodje nikada nije progutala pricu o princu,tako da se trudila bar konje da izbegne ako je ikako moguce.

Naravno ni traga od haljina za princeze,ili sta vec one nose.

Nova vremena,nova pravila.

Tako da su farmerke,po mogucstvu malo izbledele i pocepane,zamenile haljine,bele pamucne majice uzele primat nad belim rukavicama,konjski repic zamenio pundju,udobna ravna obuca salonske cipelice.

Obicna devojka iz susedstva.Ili u prevodu na jezik bajke,nesto poput ovoga...

 

 

Jednoga dana cula je da se u gradu priprema bal.

Da,da pravi pravcati bal.Da li ce ona ici?Ha ha grohotom se nasmeja.Naravno da nece.Niti je ikada bila,niti ume da plese,da ne pricamo o haljini,cipelicama i kociji.A i osecala bi se tamo kao Mr.Bean.

Nista od toga.

Vremenom jedan joj se mali crvic uvukao u glavu.Pitala se kako izgleda taj bal,kakav svet tamo dolazi,kakva je svetlost tamo,muzika,kakav je sam osecaj biti tamo?Kao stotine malih miseva kad grickaju,pocela se ta ideja vrzmati po glavi,ne dajuci joj mira...

 

 

I onda bi Dobra Vila.

Kako ju je nagovorila,sta joj je sapnula,ne smem vam otkriti,znate vec te vilinske stvari...Otvorila joj je um,i raspirila mastu o blestavosti plesne dvorane,o muzici i plesu,o svoj caroliji koja ce je obrgrliti tamo.Napuniti joj baterije za sve sive dane.Zaraziti je nepovratno.Nikada vise nece biti ista.

Da,da Dobra Vila je glavni krivac.Nju krivite.Devojka se se otimala i opirala ali...Pitajte dobru vilu.Ona ima taj svoj carobni stapic,i ume tako lepo da opise da je prosto nemoguce ne pozeleti...

 

 

Sta je dalje bilo?

Pa naravno potraga za haljinom...

Da ne pricam kako u ovom gradu nikad nema bas ono sto mi trazimo.I da mi zene nikada nemamo nista da obucemo.I da se kad pronadjemo uhvatimo bas za ono najskuplje,sto sebi ni u ludilu ne mozemo priustiti.Poznato?

Ali da skratim pricu.

I bi haljina...

 

 

Eh cipelice,cipelice zasto ste nam takve muciteljice?Bolno se podsetih izlaskom iz udobnih cipela,i probanjem onih drugih,cuvene zenske poslovice "Trpi s.... zbog lepote."

Samo jedno pravilo ima,one koje su vam najneudobnije,e bas te su najlepse i najbolje vam stoje.E bas takve se meni svidese.Ko prezivi pricace...

I eto i cipelica za bal.

 

 

Sto se bundeve tice,odmah je pretvorih u taxi.Prevoz resen.

 

 

Da mi je neko rekao pre samo par dana rekla bih mu da je lud.

Zivot zaista jeste cudo.Reci Bogu da imas plan da ga nasmejes.

U dobrom drustvu Dobre Vile Sanjarenja i njenog Princa (da,da Dobre Vile imaju princeve zato sto su Dobre Vile) ,ka svetlima Balske dvorane koracacu i ja.

Jeste da necu plesati,da cu biti samo posmatrac.

Ako se okliznem i padnem zbog visokih potpetica,na sred sale,slobodno govorite kako me ne poznajete.Ako provale da sam Mr.Bean,snaci cu se vec nekako,pretvaracu se da razumem samo svahili jezik i da ne znam sta znaci "Molimo Vas odmah napustite ovu salu,doslo je do neke greske."

Bilo kako bilo,verovali vi u bajke ili ne...

Ali Una broji sitno...jos malo i krenuce na bal.

Pa nek neko kaze da ne postoje bajke.

 

Dame i gospodo...UnaJedina prvi put ide na bal.

 

 


Bliskost

Ljubav — Autor unajedina @ 07:00

 

Voli njihovu bliskost.

Neznost.

Strast.

Ludost.

 

Voli kako je gleda.

Nacin na koji je ljubi.

Sebe voli kad je njegova,jer nikad vise nego tada nije svoja.

On je njeno Nikad.

U "Nikad ne reci nikad."

 

Nikada ga nije trazila,sanjala o njemu...

Zivot joj je bio kutija cokolade.

Skupocene,lepo upakovane.

Sa masnom na vrhu.

Svilenom.

Kutija cokolade o kojoj sanjaju majke za svoje kceri.

Mlade devojke u svojim mastarijama.

 

On je bio pljusak koji ju je zadesio dok je setala...

Po vedrom danu,bez ijednog oblacka.

U potpuno novim sandalama.

Svetlim.

Koje ne trpe kisu,a kamoli prolome oblaka iz vedra neba.

 

U njen zivot je usao poput oluje u mirne letnje noci.

Obican.

Sa blentavim pogledom,osmehom decaka.

Podsetio je na zivotinje koje je donosila sa ulice kuci i brinula o njima.

 

Shvatila je da ne voli cokoladu.

Da je nikada srecnom nije cinila cokolada.

Shvatila je da ona u stvari voli puding od vanile.

Obican,topao puding od vanile koji mirise na detinjstvo.

 

On je more koje nezno ljulja njen brodic.

On je oluja ciji miris oseti dok nazgled spokojno zivi.

Oluja koja se valja,plima koja nadolazi.

Ona zna sta donosi.

Bol.

Mnogo bola.

 

Srusene svetove,kao nakon cunamija.

Oseti je u nozdrvama,u kostima.

Uzvrpoljila se kao zivotinjica saterana u cosak,koja nema hrabrost da pogleda svog neprijatelja.

Podvijenog repa tuzno cvili,okrece glavu.

 

Zivot.

Nemilosrdan i beskompromisan.

Smesni brodic na velikom okeanu.

Bez pojasa za spasavanje.

 

Ceka nevreme...koje dolazi...

 

 

 

 


Powered by blog.rs