Samoca
Samoca.
Mnoge smo trenutke provele zajedno.
Nas dve.
Samoca i ja.
Ona me jedina poznaje...
Ogoljenu do srzi.
Bosu.
Promrzlu.
Gladnu.
Zeljnu.
Lice moje bez osmeha.
Pogled u prazno.
Ona jedina ume da cuje moje cutanja.Zna kuda su me sve odvela moja lutanja...
Na dno.Ispod povrsine.
Cutale smo zajedno.Zaledjene.Nas dve.
Davala mi je skrge u ledenoj vodi kad nisam htela ni disati.
Tu prijatelja nema.Roditelja nema.Ljubavnika nema.
Reci.Utehe.Nade nema.
Samo samoca i ja...ispod povrsine.
Slusala me kako cvilim.Nemocna.Razocarana.
Kako vristim.Besna.Bespomocna.Jadna.
Ona poznaje sva moja lica...
Lice deteta.Lice zaljubljene zene.Lice pajaca.
Ona jedina zna koliko dobro umem deliti osmehe,a biti najtuznije stvorenje.
Poznaje izraz princeze koja silazi sa scene...skida masku.Izbrise sminku,sa njom i osmeh.
Ona zna.
Samoca.
A opet niko poput nje,nije video budjenje.
Senku koja puzi,pa se podigne.Uspravi.
Inat.Prkos.
Sama svoj pojas za spasavanje.
Oduvek.
Zauvek.
Svim tamama koje su pohodile moju dusu.
Onima koji su me mrzeli,podmetali mi nogu.
Daniju iz osnovne skole koji nije hteo da me pogleda,
zbog koga sam upisala balet,da ga srecem u prolazu gde trenira kosarku.
Operaciji slepog creva,zbog koje sam taj isti balet okoncala.
Komplikacijama koje su usledile,zbog kojih sam stavljena pod stakleno zvono.
Ratu koji je okoncao zivot kakav sam poznavala.
Izbeglistvu,stajanju u redu za pomoc,tudjoj iznosenoj odeci.
Deci koja nisu htela da se druze sa mnom.
Ponizenju,spustanju glave,cutanju gorima od sebe.
Svim bolnicama,bolestima,ocaju i osecaju bespomocnosti.
Onima koji su zauvek otisli.Bez pozdrava.
Prijateljicama koje su me ogovarale iza ledja.
Onima koji me nisu voleli.
Ljudima koji to nisu bili.
Zapcima koje sam poljubila,a nikada se nisu pretvorili u princeve.
Izdajama.Nozevima zabodenim u ledja.
Velikim ocekivanjima,obzirima koji su me sputali.
Svima onima koji su mi pomagali da izadjem iz cahure,koji su me voleli,zbog kojih su mi krila zakrzljala.
Onima koji su mi obecavali,pa cutali,pa se smeskali i izneverili me.
Profesorima koji su me frustrirali,ucinili da zamrzim ono sto sam studirala.
Svakom Backu kod koga sam dolazila na razgovor za posao.
Backovim devojkama zbog kojih za mene nije bilo mesta.
Tunelu u koji sam usla,i ostala u njemu predugo.
Brdovitom Balkanu sa svim svojim pravilima i obicajima.
Nesreci,strahu,suzama,potonulim nadama.
Onoj nekadasnoj meni koja je izgubila snove,koja nista vise nije ocekivala od zivota.
Bez svega toga,bila bih samo obicna,bezbrizna devojka.
Srecna mozda.
Ne bih postala ovakva kakva sam sada.
Nikada ne bih zavolela tu devojku.Ne bih je cenila.Ne bih sa njom ni kafu popila.
Samoca.
U njoj je snaga da se suprostavim svemu.Ona mi je dala moc da izadjem iz mraka,da izaberem kako cu proziveti ovaj zivot.Moj zivot.Ojacala mi krila.
Ne moram vise da se tresem od straha i da bezim.Mogu sve sto pozelim.
Kad se suocite sa svojim najvecim strahovima,tamo na dnu...oni vise ne vladaju vama.Citav moj zivot bio je u mraku.Dok nisam konacno upalila svetlo.
Zracak svetlosti i nade koji navali u prostoriju koja je predugo bila u mraku.Ogreja srce,okupa dusu,kao svez vazduh posle oluje.
Mogu konacno da budem onakva kakva zelim da budem.
Samoca.
Dok imam nju,dobro sam.
"Samoca je put kojim sudbina zeli dovesti coveka sebi samome."Hesse
Respekt ...
Autor excentricniluda — 14 Apr 2011, 00:48
U samoí, nemi vrisak najduže odjekuje.
Kada utihne, kada isplivaš, zamahom delfina, izrastu krila feniksa i ponovo se rodiš. Ali ovog puta imaš spoznaju, da sve što je prošlo ostavlja trag, ne da zaboraviš već da pamtiš i da te ojača. Da te vine, pročišćene duše. Da lakše dišeš, da trčiš bosa, a ne povrediš stopala, da letiš do sunca, a da ne oprljiš krila.
Da rušiš brane i ustave, pa i mostove, ako treba, jer svet leži pod tvojim nogama.
:***
Autor roksana — 14 Apr 2011, 00:58
Excentricnoluda... ;)
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 00:58
Roksana...teras mi suze na oci.
Ljubim te.
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 00:59
:D
Autor roksana — 14 Apr 2011, 00:59
Tužna priča mami suze, eh čudan je život, ali sve se može ispraviti sem smrti, od svega se čovek oporavi nekad lakše nekad teže, nadam se da ovo nije tvoj život već samo jedna priča, a ako jeste imaj vere
Autor nesrećna — 14 Apr 2011, 07:31
Hesse pametan cikica bio ;)))
Dobro jutro draga, ovo iznad nas je April:)
Samoca zna biti lekovita, usamljenost je ono sto zna da boli...ja u samoci crpim energiju, a usamljenosti se bojim.
Autor AnaGram — 14 Apr 2011, 08:39
U samoći ti skupljaš snagu da iziđeš kao najlepši leptir iz čahure, kao najlepša princeza na bal, kao pesnikinja koja rečima budi uspavane emocije u drugima. Ako tome služi pozdravljam samoću. Ali ja ti ipak predlažem kaficu sa sladoledom. Za nastavak.
Autor sanjarenja56 — 14 Apr 2011, 09:19
Beži iz samoće ako traje poduže..Pozdrav!
Autor Jovan s.s. — 14 Apr 2011, 09:43
Prelep tekst. Zaista si rekla sve. Način na koji pišeš ostavlja bez daha. Veliki pozdrav.
Autor Janakis — 14 Apr 2011, 09:43
Samo uzviseni duhovi smeju da otrpe samocu...
I usammljen bor,na vrhu planine,lomljen vetrovima i gromovima...samuje.
I ostaje.
Uperen u vis,stremi nebu,zvezdama...
I opstaje.
Pozdrav!
Autor stepskivuk — 14 Apr 2011, 09:54
Zasto li sam se prepoznao u ovom tekstu? Posebno ispod prve slike...
Autor baddancer — 14 Apr 2011, 10:18
Nesrecna hvala sto si posetila moj blog.
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 10:50
AnaGram,postpuno isti slucaj i sa mnom,najgore je kad si okruzen ljudima a usamljen si,i mene plasi usamljenost,samoca me jaca.
Dobro jutro ovo iznad nas je april koji mirise na zimu...
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 10:52
Sanjarenja,tame postoje da bi prizvale sjaj...posle njih uvek se vise radujemo suncu.Sve ima svoje.
A sladoled je uvek lek za moju dusu u neogranicenim kolicinama,bilo kada. ;)
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 10:54
Jovane s.s. tesko je bezati od nje dobri covece,los je gospodar,ode uvek kad ona to pozeli.Ali naucila sam ja sa njom,guramo nekako...nas dve.
Pozdrav!
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 10:56
Janakis,eto sad mene komentari poput ovih ostavljaju bez daha...samo delic moje duse.
Ono malo duse sto nam je preostalo.
Hvala.;)
Pozdrav
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 10:58
Stepski vuce...ti to vrlo dobro znas zar ne?
Ovo sto si napisao kao komentar,e to je poezija.
Svako dobro.
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 11:00
Baddancer...bilo sta da ti kazem bilo bi suvisno,znala sam da ces se prepoznati.
Preziveti.Uinat.
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 11:04
Eto, ja cu opet samo precutati.
A rekla bih i vise od tvog posta, koji je zaista vredan svih knjizevnih nagrada.
P.s. Jos samo da skapiram kao da isplivam.. inace sam skoro sve prosla i sama.
Autor casper — 14 Apr 2011, 11:05
Unajedina :)
Autor baddancer — 14 Apr 2011, 11:09
Casper...
"Nikad se nemoj mučiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja."
Isplivati zahvaljujuci dobrim ljudima,bistrookim,poput evo tebe i ovog komentara koji ogreje srce,isplivati kad nemas vise gde da tones,kad shvatis da je vreme da krenes ka povrsini.Jednostvno nesto se prelomi u tebi.Nepovratno.
I nisi vise ona ista.
Volela bih da malo vise pises,bar za svoju dusu,na neki nacin da pustis to iz sebe.Previse je svega palo na tvoja ledja,i na tvoju dusu,da su je skoro okovali.
Takvi poput tebe su borci,ja to znam.
Ljubim te.
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 11:25
postoji samoca po izboru i samoca po nuzdi.
Postoje ljudi koji su sami i u punoj sali.
Jednostavno tako.
Mozda je ovo divna prilika da preporucim Hessea i njegovog Stepskog Vuka.
jer,to je to.
O tome se radi i ti o tome pricas...
Autor stepskivuk — 14 Apr 2011, 11:26
divan post...ostavio mi je tuzan utisak iako verovatno nije trebalo. Samoca. Precenjena. Dobra samo na kasicicu. Malu, onu za bebe. I to je mnogo. Zivelo drustvo.
Autor chic5 — 14 Apr 2011, 11:26
Baddancer ;)
http://youtu.be/Tth-8wA3PdY
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 11:26
Stepski vuce...nasmesila sam semo.Stepski vuk knjiga je upravo pokraj mene,procitana bezbroj puta,uvek joj se iznova vratim...o dve prirode u coveku koje i sama nosim u sebi.Veoma dobro poznato.
"Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred sveta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače. A ono što se u meni dogadja, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svet voli i traži možda jedino u pesničkim delima, a u životu smatra ludošću!"
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 11:31
chic5, nemoj da ti ostavlja tuzan utisak,ovo je prica o nadi,borbi,prica o zivotu slicna hiljadama drugih.Snaga na kraju preovlada.
Hvala na komentaru
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 11:34
as long as i know how to love
I know I will stay alive
I will survive...:)
Autor baddancer — 14 Apr 2011, 11:40
Dogovoreno, dakle :)))
*.,(¯`*´¯)
(¯`*´¯).*´
`*.,(¯`*´¯)
(¯`*´¯).*´
` *.,*´
Autor sanjarenja56 — 14 Apr 2011, 11:52
:)
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 12:31
:)
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 12:31
lepo napisano, inspirativno...
Autor suky — 14 Apr 2011, 12:56
Blagodarim Suky ;)
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 12:58
Volim samoću! poljubac
Autor tanjana — 14 Apr 2011, 14:35
najbolja drugarica.
najljući neprijatelj.
olujni vetar i prolećni razvigor...
pomekad se upitam - blagoslov ili prokletstvo?
Prijatno!
Autor domacica — 14 Apr 2011, 20:09
Sledjena sam!
Autor mazanjegova — 14 Apr 2011, 20:36
Volela bih da imam malo tvoje snage. Pozdrav draga
Autor mazanjegova — 14 Apr 2011, 20:37
Tanjana...cudna je pratilja ta samoca...
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 22:26
Domacice...Prokleststvo.Bar kod mene.
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 22:27
E moja draga mazo,kad bi samo znala po kakvoj ja provaliji hodam u poslednje vreme,i koliko se borim,a najvise sama sa sobom...prividna je ta snaga.
Ljubim te
Autor unajedina — 14 Apr 2011, 22:28
uno,znam ali kao što stepski reče postoji samoća po izboru ...nekako ja je uvek odaberem...
Autor tanjana — 14 Apr 2011, 22:34