Moja ljubav
"Zasto ne napises nesto o meni?",pitala je.
Niko iz mog okruzenja pojma nema da pisem.Niko ne zna za ovaj blog.Jedino moja najbolja prijateljica M.
I ona.Moja sestra.
Maleni smotuljak koji sam ja iznela iz bolnice.Bio je pretopao junski dan,sunce je nemilosrdno przilo kad je stigla na svet.Valjda zbog toga toliko i voli sunce,pa se kao guster pocne suncati sa prvim prolecnim zracima sunca.
Zelela sam sestru.Sanjala sam sestru.Preklinjala sam za sestru.Nakon 9.godina stigla je na svet.Moja sestra.Moje cudo.
Moja sestra u nosiljci kraj mene,na zadnjem sedistu dok je vozimo iz bolnice prvi put kuci.Moja sestra koja me gleda velikim smedjim ocima dok je kupam.Presvlacim.Moja prva prava ziva lutka koju sam imala dok su moje drugarice skupljale plasticne.Samo moja.
Moja sestra koja prohodava na igralistu ispred nasih zgrada.Moja sestra koju ucim prve pesmice.Moja sestra nad kojom bdim dok spava.Dok se igra sa drugom decom.Moja sestra koju stezem jako uz sebe dok bezimo iz ratnog vihora.Samo da ona bude dobro.
Moja prva jutarnja molitva.Moja poslednja molitva pred spavanje.
Za nju.
Ona je moje neprospavane noci dok bdim kada je bolesna.Ili izadje sa mladicem koji vozi motor...pa se ne javlja na mobilni telefon.A onda se ljuti kad vidi 38. propustenih poziva i cuje moj uspaniceni glas.Ne shvata da je ona za mene onaj mali mrgud koji place i moli majku "Nemoj vuci palacinkaru..."
U izbeglistvu su roditelji radili sve da nas prehrane,izmedju ostalog pekli su i prodavali palacinke na Adi.Ja sam je tada cuvala,bdila nad njom,malim petogodisnjim cudom.Znala je da roditelji odlaze kada su izvlacili palacinkaru...pa je zapomagala.
"Mamaaaaaa,tataaaaa nemoj vuci palacinkaruuuuuuuuuuuuu."
Moje cudo.Moj mrgud.Prgavo bice koje tako lako zaplace i digne sve na noge.
Prvi koraci mog cuda.Ja sam je naucila da hoda.
Moja sestra prvi dan u skoli.Haljinica sa kragnicom,nijanse roze boje.Ozbiljno lice od prvoga dana.Presavesno dete.
Savesna devojka.Moja beba.Sada je prelepa mlada zena.
Moj ponos.Jedina pred kojom mogu da se zastidim.Moja sestra.
Moj pubertetlija koji ujutru pusta jednu pesmu desetinu puta dok se sprema za skolu."Ti si andjeeeeeeoooooooo,a ja sam sleppppppppppp sto nista niiiiisam video...",sto mene izludi nacisto...Svako jutro,ista pesma,nasnimljena uzastopno na kaseti.
Najteze je pisati o onima koje volimo najvise.Valjda je svaka rec preslaba,ili ne postoji rec za tu emociju.
Najlepsi osmeh koji obasja celu kucu.Kad ode na more ili negde na odmor...prazna je kuca.Sve uspori,izbrisu se zvukovi,mirisi,zivot zamre.Nema ko da nas uvodi u red.Da nam objasnjava,zahteva.Da nas nasmejava.
Oduvek se znala izboriti za svoja prava i pravila.Za svoje mesto.Svoje izbore.Svoje ljubavi.Svoj zivot.Borac.Najbolja kcer.Najbolja sestra.Najbolji ucenik.Najbolji student.Sve tako lako.Uvek preskromna.Nikada trazila nemoguce.Moj ponos.
Moja sestra.Jedina na ovom svetu pred kojom se mogu postideti za svoje promasaje,slabosti.Jedina pred kojom se postidim sto nisam sestra koja je samostalna i moze joj finasijski pomoci.Kad pomislim na novac,pomislim na sve zvezde sa neba koje bih njoj zelela priustiti.Jedina koja od mene nikada nista nije zatrazila.Jedina pred kojom se postidim kad sam slaba,ocajna,sto me je videla u izdanju mog pada.Da li se razocarala?Da li sam necim ostavila neki oziljak na njenoj dusi?Jedina zbog koje zelim da zivim,da se borim,da zvezde dodirnem.Da mozda bude ponosna na mene jednog dana.
Zaista je pretesko pisati o onima koje volimo najvise.Priznajem da cesto ne mogu iskazati svoje emocije,ljudi cesto pomisle da sam hladna.a pred njom se tek zaledim,merim svaku rec,ne znam sta da joj kazem,sta da joj posavetujem.Jedino pred njom ostajem nedorecena.Nadam se nekako da je pametnija od mene,da ce joj Bog pokazati pravi put.Zastiti je.Uciniti je srecnom i voljenom.Potpunom.
Dusu bih dala za nju.Svaki organ,svaku kost,svaki dan svog zivota.Srce bih izvadila na zivo iz grudi.Moja dusa.Moje srce.Moja sestra.
Moje prijateljice odavno imaju decu.Iskreno,ja ih jos uvek nisam pozelela.Nisam osetila zelju,niti instinkt.Pomislim da nesto nije u redu sa mnom,gledam ih kako menjaju pelene,kako se brinu...
I nasmesim se.Savrseno je sve u redu sa mnom.Samo sam ja tu bebu imala mnogo pre njih.Moja beba je prelezala decije bolesti,zavrsava skolovanje,pa se sada brinem zbog nekih drugih stvari.Mala deca mala briga,velika deca velika briga.
Doci ce vreme i za neke druge price.Moram i ja valjda da odrastem.Moram odbolovati svoje decije bolesti.
Moja beba ima preko 20.godina.Odrasla je dovoljno da pocinjem da shvatam kako nam se uloge polako menjaju.Vidim brigu u njenim ocima.Da me zastiti.Cita ove moje redove ovde...pa kaze da sam je ponekad rasplakala.Kaze da je ponosna na mene.Jednom me je pozvala na telefon i rekla "Sestro procitala sam.Ponosna sam na tebe.Puno te volim."
Moja sestra.
Moja prva ziva lutka.
Cudo moje.
Zbog koje najvise jurisam na vetrenjace,jer zelim da bude ponosna na mene jednog dana.Zbog nje pazim na svoje korake,svoje odluke.
Covek je veci od mene.Predivno bice kakvo ja nikada necu biti.Omiljena kod dece,kod zivotinja,kod prijatelja.Kod zena.I muskaraca.Nikada senka njena necu moci da budem.Ono sto ja pisem,ona to jeste.
Danas sedim kod mojih sa kucom.Kuca spava,a onda skace iz sna i trci prema kapiji.Nakon minut ulazi moja sestra.Osetila je.Mene nikada tako ne oseti,sta god da joj pruzim.Nju je nemoguce ne voleti.
Moja ljubav.
Moje cudo.
Mrgud moj.
Moje mezimce.
Moja sestra.
Eto napisala sam...
Napisala si i rasplakala me.
Ja imam svoju decu, ali imam i sestru 18 godina mladju od mene.
I razumem sve sto pises.
I ona je moje prvo dete, zaista moje!
Ljubim te, nisi ni svesna koliki si covek.
Autor casper — 04 Apr 2011, 08:29
Ne želim da ponavljam, ali je zaista tako.Plačem.Jer ja nemam sestru, a to je jedino što sam oduvek želela i na šta sam ljubomorna.Ali imam decu i znam o ćemu govoriš. O bezrezervnoj ljubavi,neograničenoj, pravoj, bezinteresnoj, suštinskoj.I nema veze prema kome je osećamo.Važno ju je doživeti.
Autor vesnabalta — 04 Apr 2011, 08:37
Isto to za mog brata...
Ali se nikada necu usuditi da ista napisem.
Pozdrav!
Autor stepskivuk — 04 Apr 2011, 09:01
E...uno moja.Volim kada pišeš ovakve postove,pune ljubavi...pozdravljam te!
Autor tanjana — 04 Apr 2011, 09:03
Boze...cirka tri puta sam pustila suzu ispred monitora - ovo je cetvrti. Divna si, divna si zena, divna sestra, divan covek, divan pisac - svaka rec je malo za opisati emociju koju si pokrenula ovim recima...DObro jutro, Una, jedina nasa :)
Autor AnaGram — 04 Apr 2011, 09:28
Nisam imala sestru, ne znam kakv je to osećaj... imala sam brata, da je moglo dala bih mu svoj život, ali nije bilo u mojoj moći. I rasplakala si me jutros...
Autor AnaM — 04 Apr 2011, 09:29
Uh! Kako lepo! Sa koliko emocija smo u stanju da opišemo tu ljubav. Ja je zovem najduža ljubav. I koliko se radujem kada je osetim kod drugih ljudi. U današnje vreme, ima i suprotnih slučajeva. Učim moju decu da se vole, pomažu i brinu jedno o drugom, uvek. Vidim, uspela sam, neka tako i ostane. I to mnogo, mnogo znači. :*****
Autor roksana — 04 Apr 2011, 10:00
Casper hvala ti mnogo na lepim recima,mene sad razneznise ovi divni komentari.
Ljubim te
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 10:13
Vesnabalta prazni su ljudi koji nemaju takve ljubavi u zivotu.Najvise ispunjava i obogacuje coveka kad daje ljubav.
Veliki pozdrav
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 10:15
Stepskivuce...nisam ni ja mislila da cu ikada napisati.Imamo iste ljubavi zivota.Najvece bogatstvo na svetu celom.Porodica.
Pozdrav!
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 10:17
Tanjana hvala ti puno :)))
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 10:19
AnaGram nemam reci sta da kazem na ovako divan kometar,plasim se sta god da kazem zabrljacu.
Dobro jutro,ovo iznad nas sto sjaji su duse dobrih ljudi koje sijaju kao zvezede uinat mraku. :)))
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 10:21
AnaM do neba hvala,samo bih te jako zagrlila.
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 10:22
Roksana najvece vrednosti koje ostavljamo deci su porodicne dobre,tople vrednosti uceci ih da se vole i da na ovom svetu nikada ne moraju biti sami,i posle roditelja...imaju svog brata ili sestru.Nevidljiva nit koja veze,nesrecni su oni kojima se pokida.
Ljubim te
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 10:24
Meko,paperijasto,nezno,a opet kao cekic u glavu :-)
Zato sto je iskreno i iz duse.
...
Una,cesto placem kada te citam, znas li to?Cudno je to,jer biras najlepse stvari u zivotu da pises o njima...mora biti da placem zbog tog tvog divnog nacina na koji se priblizis,na koji se divis pravim vrednostima i cuvas svoje malo carstvo.
...
Idem sada da zovem onu moju ljubav,mog malog mrguda,moram je hitno podsetiti da moj zivot, bez nje, nema smisla!
Vidi ...Una, Sunce...raduj se,zelim ti lep dan!
Autor anna — 04 Apr 2011, 10:34
Anna volim da citam tvoje komentare ostavljene ne samo meni,nego i drugima.Prava riznica lepih misli i cistih osecanja koja govori o tebi samoj kakva si.Divno bice.Pocni da pises...krajnje je vreme.
Hvala na divnim recima,zagrli svog mrguda i uzivaj u lepom danu.
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 10:43
Dobila sam sestru od ujaka kada sam imla 15 godina. Imala je tu nesrecu u zivotu da je brzo ostala bez majke. ali od prvog dana je bila moja. Moje cudo. Moja beba. Moj ponos. Moja predivna devojcica. Srcem sam procitala svaku tvoju rec. Znam. Osecam. Kao da si moju lepotusku opisala. Imam i ja svoju dragu sestricu mezimicu. I volim je najvise na svetu celom.
Autor mazanjegova — 04 Apr 2011, 11:35
Mazanjegova srecna sam kad cujem da postoje slicne ljubavi.Ljubav ce spasiti ovaj svet.
Cuvaj se.:)
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 12:00
Predivno... oduvek sam želela sestru. Kao mala molila sam mamu da mi kupi sestru jer sam brata već imala... Želja mi ostade neispunjeana... Divne ste obe... Zapanjio me je tekst. Svaka čast i tebi i njoj. Obe vredite, svaka na svoj način. Čuvajte se.
Još jednom, predobar tekst.
Pozdrav!
Autor ameliepoulain — 04 Apr 2011, 14:26
Ameliepoulain zahvaljujem se mnogo. ;)
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 15:17
Znam kome ćeš posvetiti svoju prvu knjigu. Njoj. Tvom čudu. Tvojoj sestri.
Autor sanjarenja56 — 04 Apr 2011, 16:06
Ja nemam ni jedno ni drugo, ni sestru ni brata, pa čitajući ovu predivnu priču tek bih sad poželeo da imam. Ali sad je kasno, nema ko da mi rodi.
Sve pohvale za ovu priču koja mi je ulepšala ovo prolećno popodne! Pozdrav unijedinoj.
Autor mian — 04 Apr 2011, 16:08
Una toliko iskrenosti, topline i ljubavi u ovom tekstu, toliko pozrtvovanja, brige. Svaka cast . raznezila si me 200% . Prelepo. veliki poz
Autor GASTRO city — 04 Apr 2011, 17:06
Lep tekst i jos lepsi odnos koji imas sa sastrom. Ja imam sestru,ali je medju nama promaja!
Autor tamonekalujka — 04 Apr 2011, 18:19
moja najveća želja neostvarena - sestra...
oduvek mi se činilo da nisam cela. uvek je nešto nedostajalo...
čuvajte se medjusobno i volite što više možete. i još malo pviše
Prijatno!
Autor domacica — 04 Apr 2011, 20:14
Sanjarenja poslusacu te.Bice tako...nadam se jednog dana. :)
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 23:15
Miane,mladi nas blogeru zahvaljujem se od srca i duse ne znas koliko mi znaci ovaj komentar od tebe.Beskrajno. :)
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 23:16
Gastro,mene raznezi ovaj topao,divan komentar.Srecna sam zbog bistrookih ljudi oko sebe,koje ovako nesto dotakne.
Veliki pozdrav
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 23:17
Tamonekalujka...jedan je zivot,i tako kratak.Zacepite polako sve pukotine gde duva,jedna drugoj cete u teskim danima najbolje cuvati ledja.Svako dobro.
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 23:18
Domacice razvuce mi osmeh na lice...hocu poslusacu te.
Prijatno!
Autor unajedina — 04 Apr 2011, 23:19
Rasplaka me...potpuno...Kakva divna i jednostavna oda ljubavi..
Autor lola — 19 Apr 2011, 10:39
Lola,dobro dosla na moj blog!
Hvala ti na lepoj reci,znaci.
Samo sam pisala srcem...
Autor unajedina — 19 Apr 2011, 11:06