Hram ljubavi
I krenusmo u hram.Da se poklonimo Njoj.
Najvecoj.Zbog koje ujutru ustanemo iz kreveta.Zbog koje disemo.Postojimo.
Da pruzimo svoj skromni doprinos.Da kazemo vec ispricano.
Da ocutimo ono za sta ne postoji rec.Da otkinemo komad svoga srca i pruzimo onaj deo nas koji nikada niko pre nije dao.Nasu ljubavnu pricu.
Krenusmo da se poklonimo Njoj.Sa raznih strana.Preruseni u pajace,lekare,nastavnike,planinare,boeme,studente,vojnike,pisce,cistace,muzikante, ludake i svestenike.
Na ulazu ostavljamo svoje maske.Spustamo oruzje.Skidamo sminku.Cistimo blato sa prljavih cipela.Odlazemo kapute.
Ulazimo.
Docekuje nas ona.U punom sjaju.Veceras je zvezda veceri.
Ljubav.
Gospodarica i robinja.Gresnica i svetica.Prosjakinja i lepotica.Smeh i tuga.Tama i Sjaj.
Sve su to njena lica.Vidjali ste ih zavisno sa koje strane duge ste posmatrali svoj odraz u ogledalu.
Kao njeni cuvari docekuju nas On i Ona.
On pomalo suzdrzan,da sacuva ozbiljnost datog trenutka.I da sakrije decaka u sebi pred poznatim licima koja ga posmatraju.I sude o njemu.Nije poneo svoj sesir.Ali je prosvercovao stit.Radi odbrane.
Ona...nasmejana,topla,srdacna.Obasjava prostoriju kao dostojan predstavnik Njenog Visocanstva.Ljubavi.Voljena je.Ni jedna zena ne moze toliko da isijava kao voljena zena.A ona to jeste.Nema oklop,nema stit.Ipak,samo ja mogu da osetim njen pogled srne...koji tako uspesno sakriva.Devojcica koja je naucila.Ipak cuva negde svoja tri trna da je brane od sveta...
Prilazimo.Pronalazimo svoj kutak.Gledamo jedni u druge krajickom oka...
Boze...pomislim...ko su ti ljudi?Odakle su dosli?Koga su oni nekada voleli,koliko su patili?Da li su srecni?Da li nocu placu u svojim krevetima?Ili piju vinjak u kafani?I cute.Pozelim da saznam pricu svakog od njih.Da li su uspeli dokuciti ljubav?Da li su tuzni?Da li su zatrovani zivotom koji ih je lomio?Ili su ipak sacuvali dusu?
Mi smo kao reka,kao mali potoci sto smo se slili te noci u more.Da otkinemo delic sebe i pruzimo kao dar ljubavi.Neko ce pruziti ranjeno srce.Koje krvari.A neko lazni deo jer srca nema.
Covek koji glasno priziva ljubav,prvi se oglasio.Udario na sva zvona.Cisto.Odlucno.Isklesane reci o ljubavi,izbrusene,sjajne.Kao da nije stvarna ta ljubav.
Zena koja zeli da se vrati u staru ulicu...da ozivi svoju ljubav.Koja se nada.
Promicu...siluete muskaraca i zena.Iskusni znalac,cije reci kao mac seku vazduh u prostoriji.
Stidljivo se jave i oni koji su prvi put tu...osete se pozvanim da iskazu postovanje Njoj Velikoj.
Jer su voleli.I bili su odbaceni.
Mlada zena koja ne veruje vise pesnicima...
Mladic na kome je ljubav duboko utisnula zig epilepsije.
Poneka zena,koja je odavno zagubila ljubav negde izmedju opranih casa,skuvanih ruckova,i sasivenih dugmadi...dvoumi se da li da cita...jer poslednje reci ljubavi pisane su u studentskim danima.Ima li pravo?Dvoumi se...Pogleda u Nju,Cuvarku ljubavi koja je okupa osmehom i snagom i recima...Citaj,citaj ljubavnu...I ponovo izviri studentkinja,zablista iz prasine opeglanih kosulja i podgrejanih vecera.
Stari satiricar koji za inat nosi vedru zelenu boju dzempera.I on ima pravo da se oglasi...ako nista zbog velike ljubavi prema svom starom automobilu koga vozi jednom rukom...jer drugom drzi vrata da ne otpadnu...
Smenjuju se lica ljubavi.Svako otkida deo sebe i prilaze dok nas vodi topao glas nase Cuvarke Ljubavi uz neznu muziku iz pozadine.
Muzika koja nekog nosi na krilima.Ali nekome i zasmeta jer ne sluzi se njegova prica uz zvukove klavira.Necija tuga lepse zvuci uz tisinu.
Ljubav muskarca koja sjaji u krugu dvojke.
Preglasni...Jedva cujni...Poneko ponesen zanosom zagubio negde secanje o njoj...
Mladi covek koji pokunjeno pruza deo svog srca,jer mu fali njegova Inspiracija.Da ga inspirise.
Mlada zena,uplasena trnova ruzica koja velica svog princa...neka tuga,neki strah koji ne moze prikriti savrsenom pojavom.Nesto u njoj sto tera na razmisljanje.I ona daje komad sebe misleci da je bas to ljubav.Obozavanje drugog bica.
Jedan planinar,vizionar kome je svet lepse mesto za zivot kroz objektiv.Price obojene beharom i malim grafikama aktova.Potstaknut Cuvarkom Ljubavi.Daje delic potisnut iz nekog drugog zivota dok se sprema da osvoji vrhove i vulkane lepseg sveta obojenog kaleidoskopom njegovog objektiva.
Nasmejana zena koja je Slusalac.Draga.Dobra.
Svako ima svoju pricu...Ja pruzam samo jedan Trenutak.Samo moj.
Otkidamo komad po komad...krunimo vece na izdisaju...
On,Cuvar ljubavi.Sa svojim stitom zbog ljubavi koja kao takva nema prijatelje.Ili retke.Koji se brani od strelica koje mu celo vece bacaju u lice...Male iglice koje su provukli kroz kapije hrama i kao decaci iz poslednje klupe dobacuju mu na casu knjizevnosti samo zato jer je pronasao nesto sta oni mozda nemaju.Hm...Bodljice zavisti koje su pratilac Ljubavi.Pruza deo duse, kao svoj prilog, odvazno,kao prkosni decak koji se pretvara da ga ne dotice sto mu se drugari podsmevaju jer je vezao pertlu jednoj garavoj maloj na velikom odmoru.
Na posletku...Ona.Cuvarka Ljubavi.Isijava toliko da uspe da zaslepi one koji nisu navikli.Na svetlost.Nju ne doticu strelice.Ona ne vidi poglede koji joj zavide.Zato jer ona nosi ruzicaste naocari kroz koje je svet lepo mesto,a kroz njih ne dopire tama.Ona se trudi da zadrzi pogled u ogledalu,i osmeh koji ju je docekao.Da ga zaledi.Sacuva.U ritmu rumbe.Otrgne od svih.Velika,mala devojcica koja nikada nece odrasti ali i nikada nece ostariti.Ni posiveti.Ona je ruzicasta.
Kao Ljubav.
I razidjosmo se...neprimetno kao sto smo dosli.
Neki su uzeli svoje kapute,navukli ponovo maske pajaca,pijanaca,lutalica.Uzeli svoje oklope i kacige,strele i lukove...Neprimetno izasli.
Svako u svoj stvaran zivot.U kojem cekaju demoni i poneki andjeli cuvari koji nam cuvaju ledja.
Svako u svoju tugu,svoje probleme,draga lica ili poneki veseli repic koji ih srecno docekuje na vratima.Nekoga zagrli praznina.
Izgubismo se u mraku...ali sa istim sjajem koji isijava iz ociju.Da li je to sjaj zbog srece,ili toplog doma koji ceka,ili pak kafane,ili ogovaranja koja tek cekaju...e to je vec duga prica.
Razidjosmo se.
Ona je ostala.Ljubav.
Od nas samih zavisi da li ce krenuti za nama...
Znaš šta, mala velika moja? Ti si apsolutno nemoguća. U najpozitivnijem smislu te reči! Ovakav raport još niko ne napisa. Nikada.
Autor sanjarenja56 — 08 Feb 2011, 07:32
Fantasticno, mastovito, recito, zanimljivo, skroz ludo i tako, hmmmm, istinito iz nekog ugla zivota gledano:)))))
Divna uporedjenja, savrseno docaravanje,ma...odusevljena sam :)
Autor bezimena — 08 Feb 2011, 08:49
Uuuunaaaa!!!!
Fenomenalno.
Autor didiland — 08 Feb 2011, 09:16
Sanjarenja,samo sam imala divnu inspiraciju pa su reci dosle same od sebe.Hvala mnogo.
Cmokic
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 09:40
Bezimena svet je zbrka u mojom glavi,pa se valjda sve i oslika tako mastovito.Hvala i pozdrav!
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 09:41
Didi :)))))))
Poljubac ti saljem i cekam nastavak tvoje price...
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 09:42
Brži od mene sve su rekli, pa neću ništa dodati. Hoću samo da prokomentarišem ono tvoje "Brod u boci"... uvek me podseti na prelepu pesmu Olivera D. i hvala ti za to!
Autor sanjam — 08 Feb 2011, 10:27
...zabuni me..Pozdrav!
Autor Jovan s.s. — 08 Feb 2011, 10:48
kakav li je to susret bio!
Kada je pokrenuo lavinu u srcu jedne Une,jedine...
Predivan izvestaj.
Zapravo,predivan esej o ljubavi.
Pozdrav!
Autor stepskivuk — 08 Feb 2011, 10:54
sad kad ovo pročitah baš mi žao što nisam bio... :(
Autor suky — 08 Feb 2011, 11:48
Veličanstveno!
Iz duše...
Iz srca...
I neponovljivo...
Ljubav je pocrvena, još više...
Autor roksana — 08 Feb 2011, 14:18
Divan izvestaj...citam i skoro kao da sam bila tamo!
Autor vesela — 08 Feb 2011, 14:54
Алал вера на рапорту! Наниза речи ко бисере и описа тако да се и сами присутнима осетисмо. Поздравче!:)))
Autor pricalica — 08 Feb 2011, 17:51
Ovo nije izvestaj nego poezija.
Pozdrav :)
Autor tanjanakic — 08 Feb 2011, 18:35
Sanjam,jeste jako je lepa pesma.
Pozdrav za tebe
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 19:13
Jovane s.s. Zasto sam te zbunila?
:)
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 19:14
Hvala Stepskivuce,zao mi je sto i ti nisi prisustvovao.
Svako dobro! :)))
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 19:15
Suky,razlog vise da nemas vise neopravdanih izostanaka. ;)
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 19:16
Roksana ljubim ja tebe puno i tvoju crnu devojcicu :)
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 19:17
Vesela :)))))
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 19:17
Pricalice pozdravce i tebi,mnogo mi znace ove reci i volela bih da sledeci put i ti budes prisutna.
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 19:18
Tanjanakic...pozdravljam te i hvala ti mnogo.
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 19:19
beše jedna livada... puna cvetova. najrazličitijih boja i oblika. stremiše ka Suncu. svak za sebe...
jednog dana, dva leptira, zagrljena, zaljubljena nasmejana,
buket nabraše
celom svetu da zamiriše
Prijatno!
Autor domacica — 08 Feb 2011, 19:20
Domacice draga jako lepa prica.
Uvek imas nesto lepo za reci,sto natera na razmisljanje.
Prijatno :)
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 19:30
lepo :))) poz
Autor GASTRO city — 08 Feb 2011, 20:13
aplauz!
Autor tanjana — 08 Feb 2011, 21:08
Gastro :)))
Pozdrav i tebi
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 21:08
Tanjana sledeci put nema izostanaka.
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 21:21
Све је било онако како си писала,
како си цртала,
мирним оком свица
што чека да се Сунце сакрије
да он постане светло
да се уздигне високо
и да остане
само
Т Р Е Н У Т А К
вечности.
Поздрав Уна
Autor krilaandjela — 08 Feb 2011, 23:29
Krilca kad ti to kazes svojom poezijom posle tebe moze ostati samo muk.
Predivno je :)
Pozdrav tebi i tvojoj Inspiraciji
Autor unajedina — 08 Feb 2011, 23:54
Očekivao sam ovako brilijantan izveštaj. Video sam ti pogled :)
Autor Apolon — 09 Feb 2011, 15:44
Ne znam. Nisam pametan.
Autor vukpanonski76 — 09 Feb 2011, 20:04
Hvala Apolonu od srca,mnogo laska komentar od tako fascinantne osobe.Cast mi je bila prisustvovati drustvu velikana!
Autor unajedina — 09 Feb 2011, 22:01
Vukapanonski76...ko jos danas ima pameti za bilo sta?
Autor unajedina — 09 Feb 2011, 22:02
Ponosan sam na tebe zemljače. Sve 5.
pozdrav
Autor mandrak72 — 13 Feb 2011, 00:19
:)))))
Postide me.Pozdrav zemljaku mom.
Autor unajedina — 13 Feb 2011, 11:39
U pocetku, skakutala sam po ovom blogu, zanimljivo jeste, autorsko - valjda jeste, i kretoh od pocetka. Nista nisi obecavala, a dala si neocekivano, divno, adrenalin mi proradi - samo zelim da ne pokvaris kraj - i nisi. E, pa hvala ti:)
Autor Ljiljana — 07 Jan 2012, 16:34