Secer
Kao dete sam sakupljala sapunice.
Jedan komsija je bio pilot i donosio mi je one male sapunice iz aviona,hotela...
Lepo upakovani,maleni,mirisljavi.Moje najvece bogatstvo.
Odavno ih ne sakupljam,ostali su u nekom drugom zivotu,ali to se valjda nekako odrazilo na moju danasnju strast prema prirodnim mirisljavim sapunima,koje kupujem u Lushu.Moja droga.Pa valjda taj porok pravdam svojom detinjom zansenoscu.
Imam neke svoje male rituale.Sitnice koje cine moj svet.I danas sam poput deteta,vezana za neke gluposti kao sto su pidzama sa slicicama Zvoncice i Petra Pana,koje se ne odricem,iako je vec jako stara i istanjena.Nekako me tuga neka uhvati kad moram da nosim neke druge pidzame,lepe i nove,mnogo lepse od nje.Nekako kad dodje red na nju,smeskam se kao zaverenik,ususkam se u nju i obavezno napravim sebi Cokolesnik pred spavanje.Ili Kras Ekspres.
Nesto samo moje.
Zadnjih 15.godina skupljam male secere u kesicama.One secere iz kafica u kojima sedim.Uzmem samo po jedan primerak,bez duplikata.Jedno mesto na kojem sam bila,jedan secer.
Kao dete,kradom,da neko ne vidi tu moju malu slabost.
Vremenom sam ih sakupila preko 300,imaju pocasno mesto u jednoj velikoj staklenoj posudi.Svedoci nekih mesta na kojima sam bila,nekih proslih vremena,nekih mesta koja vec odavno ne postoje i na njihovim mestima su nikle banke,ili prodavnice.
Ono malo putovanja na kojima sam bila.Kad uzmem taj mali secer u ruku,osetim energiju tog mesta,taj odredjeni trenutak u kojem sam ga uzela,kao da mogu da opipam ta prosla vremena.
Jednom sam sedela u jednom ekskluzivnom mestu sa drustvom,a tada mi je uvek glupo da uzmem secer,osetim se kao prevarant pod maskom odrasle zene koja se ponasa kao dete u prodavnici slatkisa.
Do mene sedi jedan drugar,i ja mu na polasku sapnem :
"Nemoj da padnes u nesvest ja skupljam secerice pa cu sada uzeti jedan,a ako me neko vidi slobodno se pravi da me ne poznajes."I namignem mu.
On se poceo grohotom smejati,kao u nekom cudu,i rekao mi da sam jedno obicno deriste i da sad shvata kako me uposte ne poznaje.
Dok me vozio kuci,pricala sam mu kako volim da imam uspomenu na mesta na kojima sam bila,kako mi je zao sto nikada nigde nisam putovala,da bih volela da ih imam sa raznih krajeva sveta.
Dok sam izlazila iz kola rekao mi je:
"Znas sta,ti uopste nisi odrasla osoba,ti si jedan obican prevarant."
Proslo je vise od tri godine.
Taj moj drugar je danas srecno ozenjen,sa prelepim sinom,i jako uspesan poslovni covek.Obisao je skoro ceo svet.Ali bukvalno.Najlepsa i najuzbudljivija mesta na ovoj planeti,sto poslovno,sto privatno.Sa svakog mi je uvek donosio male suvenire,i davao mi kao detetu krisom,uglavnom u prolazu dok smo bili na nekim okupljanjima,dok se pozdravlja i odlazi kaze mi :"Ajde izvuci nesto iz dzepa doneo sam za tebe."
Dok ja iznenadjena izvucem poklon i otvorim ga,on je vec nestao.
Ne voli da mu se zahvaljuju,da pokazuje emocije,pohvale prima bukvalno u prolazu.Cudan je jako.
Prepuna mi je polica suvenira sa njegovih putovanja.Ceo svet koji cuvam i brinem se o njemu...i sanjam da cu i ja jednom tamo.
Pre neki dan cujemo se i on mi kaze nonsalantno,ostavio sam ti nesto kod tvojih,bio sam u prolazu.Ajde nemoj da me smaras,da se zahvaljujes,da me zoves u poslu sam,nije nista posebno.Sitnica.
Dodjem kod mojih.Na stolu stoji kutija.
Kartonska.Sa plavom masnom.
Otvorim...
Vidim da je puna onih malih secera.Preko sto ih ima sigurno.
Istresem po stolu...i ceo jedan svet mi se prospe pred ocima...Barselona,Pariz,London,Monako,Venecija,Havaji,Jerusalim,Prag...celi kontinenti...
Gde nikad nisam bila.
Zamislim njega,uvek smrknutog i dalekog drugim ljudima,kako na poslovnim vecerama,na odmorima uzima te secere i stavlja ih u dzep.
I pocnem se smejati...
A onda mi se oci ispune suzama...srce mi veliko kao Rusija.
Ona stara.Sa Sibirom.
Eto to je moj drugar.
Koji je najlepsi gest koji je prijatelj ucinio za vas,iskreno...od srca?
male stvari coveka cine srecnim to ti je pravi prijatelj zna da ti to mnogo znaci male stvari ali puno srce srece
Autor stalker — 29 Maj 2011, 22:49
Stalker...e pa bas tako.Cesto nemam sta da dodam na tvoj komentar,kazes bas pravu stvar.
Pozdrav
Autor unajedina — 29 Maj 2011, 22:59
iznenadio te jesenjin zasto mislila ovo neki tipus neobrazovanic
Autor stalker — 29 Maj 2011, 23:10
Rekla sam ti vec sta mislim o tebi...gramaticke greske su namerne,ti jesi iskren,ali imas svoj kineski zid iza koga se skrivas.
Ni najmanje me nije iznenadio Jesenjin.
Pozdravljam ja tebe ;)
Autor unajedina — 29 Maj 2011, 23:26
I ja sam ranije skupljala kesice, ali i kisobranice, cevcice,i podmetace, na svakom od tih "suvenira" sam napisala mesto i datum :) Imam punu kutiju i kada mi dodje, razgledam ih, okrecem u rukama, kao blago...i secam se :) Poz :))
Autor nesanica — 30 Maj 2011, 00:23
Nesanice,ajde da se menjamo?;)
Autor unajedina — 30 Maj 2011, 00:43
Hahhahaha kao devojcice sto razmenjuju salvete :)))
Autor nesanica — 30 Maj 2011, 00:48
Nego sta,ponesi salvete,secercice i slicice.:))
Autor unajedina — 30 Maj 2011, 00:58
Unice ima jos takvih derista ovde, sto po sitnicama pamte mesta , i ima jos velikih ljudi kao tvoj drug sto je sto po tome koliko pazljivo slusa druge , nenametljivo pokaze ko je i koliki. Sta da nabrojim od svega sto su drugari uradili za mene, ne znam ima toliko toga ali reci cu razumevanje i ljubav -svakodnevna-najvece , nejvrednije i najvaznije. Divna pricica slatka i pitka, citav mali intimni svet, ostao sam bez daha, prijalo je
Autor GASTRO city — 30 Maj 2011, 03:11
Gastro my friend,najvise te i dodirne kad shvatis da te je neko ZAISTA SLUSAO.
Ma dobro je biti deriste,nikada ne izgubiti ono dete u sebi,ono nam pokazuje najbolji pravac u zivotu.
Hvala tebi,prijale su ovako drage reci za budjenje.;)
Autor unajedina — 30 Maj 2011, 09:46
Ja skupljam kamenčiće. Obožavam ih! Donesem po neki kad god idem negde. Završe uglavnom kao ukrasi u saksijama.
Jednog leta drugaricin tata išao na poslovni sastanak u daleku osunčanu zemlju, tamo gde sam znam da najverovatnije nikad neću otići. Kad je tata pitao šta da joj donese ona mu je tražila kamenčiće za mene. Čovek nam je doneo punu kesu najlepših kamenčića koje sam u životu videla. Podelile smo ih na ravne časti i od tada i ona deli moj hobi. Nadam se još uvek.
Od pre par godina sam počela da skupljam snežne kugle. Svi se dive kolekciji, a meni je najdraža jedna sa motivom Beograda.
Autor biljana — 30 Maj 2011, 10:15
Biljana,presrecna sam kad vidim da jos u nekome cuci dete,koga usrecuju sitnice.
Male velike stvari koje toliko govore o ljudima.
Pozdravljam te.
Autor unajedina — 30 Maj 2011, 10:30
Ti si srećna žena. I bogata.
Autor didiland — 30 Maj 2011, 11:51
Didi ajde da ne komentarisem nego samo da te virtuelno zagrlim. ;)
Autor unajedina — 30 Maj 2011, 11:52
Dakle, opet ja koja sam rodjena na Uni, a nisam Una...Uzivam vecaras u samoci, prebiram po tvom blogu, citam tvoje pjesme, slusam tvoju muziku...Ajde sto mi se svidja sve sto pises, al svidja mi se i muzika...Ma nije da se svidja, nego su to sve moji izbori inace, Hari-obozavam njegove pjesme, Sade...nema to veze, nego kad sam procitala da jos skupljs kesice secera, e pa stvarnooooo....To sam pocela jako davno, od svoje 18 godine, kad sam se zabavljala s jednim plavim momkom (kojeg vise nema). Dobijala sam ih od prijatelja, donosili su ih odsvakud....Onda je dosao rat i moja mama je i pored nestasice mogla da svaki dan pije kafu sa secerom:) Poslije sam nastavila da ih skupljam...Ma salim se u naslovu, ja nisam normalna, a ti si predivna....I da znas, prvi put u zivotu pisem komentare, tobom izazvana:) Al cini mi se da ima neka tajna veza....Jos mi samo reci da si i ti rodjena na Uni, ili mozda tvoji...
Autor Slavica — 18 Jan 2012, 23:10
Draga Slavice, kad bi ti samo znala koliko mi znači ovaj komentar, i da moje piskaranje pronađe put do nekoga...kao svici što se prepoznaju u mraku.
Hvala ti od srca.
Pozdrav
Autor unajedina — 19 Jan 2012, 21:35