Ludi vrabac
Nakon Strumpfova,Opstanka,Grlom u jagode,Idemo dalje,Varljivog leta...pa muzickog talasa koji me je zapljusnuo i nepovratno promenio dolaskom Azre,Zabranjenog pusenja,Haustora,pa slatkih balada Dine Merlina,Crvene Jabuke,Bijelog Dugmeta,Olivera Dragojevica...moj pogled na svet vise nije mogao ostati isti.
Kombinacija cistog dobrog zvuka,dobrih tekstova pomesana sa slatkim baladama uz koje sam plakala i sazrevala.Odbolovala prve bolesti,prve ljubavi,prva razocarenja.
A onda su na red dosla knjige.Beskraj novih mogucnosti.Ceo jedan svet koji se otvorio ispred mene,i pred noge mi sasuo svoje bisere,svoje nove horizonte koji su zaiskrili toliko sjajno da su mi zamutili vid.
Htela sam sve,i htela sam odmah.Zedno.Gladno.Pohlepno.
Prvo sam otkrila domace pisce.Naravno Branko Copic.Njegove Magarece godine koje su Tugovale sa bronzanom strazom u Basti sljezove boje cekajuci da Orlovi rano polete i da sto pre postanu Delije.
A onda Ivo Andric.Moj heroj.Duboko sam uverena da onaj ko procita sve knjige Ive Andrica ne moze nikada postati los covek.Da je svaki covek na mom Buretu Baruta u kom sam rodjena,procitao Andriceve knjige,to Bure Baruta nikada ne bi eksplodiralo i unistilo nam zivote nepovratno,rasulo nas kao mikrocestice po kosmosu da tako usitnjeni lebdimo,ni na nebu ni na zemlji,trazeci svoji maticu i svoj mir.
Beskrajna dubina Travnicke hronike,Na Drini cuprije,Proklete avlije,Znakovi pored puta,pa Jelena zena koje nema,Ex ponto,Nemiri...uneli su nemire u moje vene,koje nikada vise nisu pumpale krv na isti nacin.Kako se nakon toga zadovoljiti sitnicama,odletila sam tako visoko medju oblake u potrazi za zvezdama,da mi je ubuduce svaka visina postala nedovoljna,a svaki sjaj druge vrste kao bedni kamencic koji je jadan svetlucao u prasini smesan naspram mojih zvezda.
"Toliko je bilo u zivotu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je zivjeti. Nesreca je u tome sto tako cesto, krace ili duze, javno ili tajno, hocemo da budemo ono sto nismo, ili da ne budemo ono sto smo. Takvim nasim prohtevima i cudima, kojima ne mozemo vidjeti cilja ni smisla, mi kvarimo svoj kratki zivot vise nego sto nam ga truju i zagorcavaju ljudi i prilike oko nas. Vrlo rano sam saznao da svaki minut zivota moze biti tezak koliko i zivot ceo. Ko ima i umije, taj ne samo da duze i ljepse zivi nego i lakse i boluje i umire. Da mi je naci nekog ko bi zivio umjesto mene. Pravo ocajanje moze da obuzme covjeka kad kod onih koje smatra bliskim umjesto razumjevanja i usrdne pomoci naidje na hladne, ostroumne analize svojih shvatanja i postupaka... Ko ljudima sve vjeruje, prolazi rdjavo; ko nista ne vjeruje, jos gore. I tuga je jedna vrsta odbrane. Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama cinjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da je suvise skupo placena jednim razocaranjem, pa ma kako ono tesko bilo. Stalno posmatram kolika je neosetljivost osetljivih ljudi na osjetljivosti njihovih bliznjih. Izmedju bojazni da ce se nesto desiti i nade da mozda ipak nece, ima vise prostora nego sto se misli. Na tom uskom, tvrdom, golom i mracnom prostoru mnogi od nas svoj vijek"
A onda je dosao Mesa Selimovic,taj blistavi um koji zauvek menja covecanstvo svojim genijalnim delima.Da li su puzevi golaci koji zive svoje male zivote ostavljajuci samo sluzavi trag,svesni sta propustaju u zivotu posto se nikada ne susretnu sa ovakvim velikanima?I to samo u okviru nase knjizevnosti?Samo da spomenem njegove Tisine,Tvrdjavu,Dervis i smrt...zedno sam pila i upijala svaku njegovu rec,svaku misao,i nekako u toku zivota iznova im se vracala,tek prezivljavajuci zivot ponovo nalezeci neki novi smisao u njima koji ranije nisam mogla naslutiti.Koje bogatstvo,koje vrelo ciste i bistre vode koju zedno upijam u sebe.
"Vidis jos mislim dobro o tebi, i zelim da se ponekad probudis usred noci, i da dugo sjedis prekrstenih nogu na postelji, muceci se kajanjem i stidom, zbog mene. Ali , neka ti je bogom prosto, nisi ti birao svoju sitnu dusu, dali su ti je, ne pitajuci, dosao si na red kad drugih, boljih, nije vise bilo."
Zivot je tako kratak i tako lep.Toliko surov da ti dusu iscupa iz grudi na zivo.Plaseci se tog istog zivota zavukla sam se u Tunel gde su mi prosle najlepse godine.Spas sam pronasla u citanju,u pisanju,u hvatanju tog istog zivota za gusu.Moji drugari Andric,Selimovic...moji heroji.
Poticemo iz istih krajeva pa si mi nekako jos drazi i miliji,poznaju ovu nasu prokletu balkansku dusu,ne menjajuci je jer su i sami svesni koliko samo teski,koliko svoji,koliko zadrti.A koliko smo meki.
"Mi smo niciji. Uvijek smo na nekoj medji, uvijek neciji miraz. Vjekovima
mi se trazimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ko smo.
Zivimo na razmedju svjetova, na granici naroda, uvijek krivi
nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a
neprihvaceni. Ko rukavac sto ga je bujica odvojila od majke pa nema
vise ni toka, ni usca, suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga
zemlja upije.
Drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju
nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odsluzimo. Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje, a sve se placa pa i
ova ljubav. Svako misli da ce nadmudriti sve ostale i u tome je nasa
nesreca.
Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamrseniji ljudi na svijetu, ni
skim se istorija nije tako posalila kao sa Bosnom. Juce smo bili ono sto danas zelimo da zaboravimo, a nismo postali ni nesto drugo. S
nejasnim osjecajem stida zbog krivice i otpadnistva, necemo da gledamo
unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed.
Zar smo mi slucajno tako pretjerano meki i surovi, raznjezeni i
tvrdi. Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj
neodredjenosti, zasto?
Zato sto nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znaci da smo posteni. A kad smo posteni, svaka cast nasoj ludosti!"
Zavirili ste i izvor moje snage i sjaja koji me obasjava iznutra,dajuci mi snagu da jurisam na vetrenjace.Sigurna sam da i vi imate omiljene pisce,omiljene citate...i verujem da ti isti citati najbolje govore o vama samima.
Ja sam Una.Nicija.Svoja.Sa svojim zamisljenim prijateljima,piscima kojih odavno nema ali koje prkosno zovem svojima.Moj svet.Moj smisao u ovom besmislu.Necu se vise bojati ni ovna ni govna.Hocu zivjeti!
Ja ludi vrabac.
Sve sto si citirala odavno stoji zapisano na mom zidu... sve to ali i jos mnoooogo toga:)
Autor casper — 16 Maj 2011, 13:02
Casperu,pa ti onda nisi samo dobar duh,nego jos jedan ludi vrabac koji voli stvari koje volim i ja...ali nekako sam znala ;)
Autor unajedina — 16 Maj 2011, 13:08
Pitanje je samo treba li svim tim piscima i delima biti zahvalan ili ih okrivljivati. Svet koji se pred čovekom otvori čitajući njihova dela, je često teško pomirljiv sa stvarnim. Tako da Vrabac prilično žestoko udara od zidove stvarnosti. Pozz.
Autor Janakis — 16 Maj 2011, 15:27
Citavog zivota sam ja moja Una ludi vrabac, citavog zivota citam i zapisujem, ali sta vredi kad "deda Bosko" izrezira neke stvari koje jos niko nikada i nigde nije zapisao, pa moram sama da se snalazim.
Autor casper — 16 Maj 2011, 17:20
Reči, tako moćne. I razbole i leče. Treba s njima umeti. Kome je dat taj dar od Boga, neka ga troši, nemilice, na radost svih nas kojima reč, pisana, tako mnogo znači. A kao da imam utisak da se neko ovde pravda što su mu reči čitav svet...Nešto ili neko mora to biti. Pa šta?
Autor vesnabalta — 16 Maj 2011, 17:33
una, lepo je kad mudrost prepoznamo u tudjim recima koje oslikavaju iskustvo, zivotno, koje nam pomazu da ne pogresim,o tamo gde ne moramo. veliki poz
Autor gasstrocity — 16 Maj 2011, 18:50
Pametni vrapčiću, izdvajam tvoju antologijsku misao:"Da je svaki covek na mom Buretu Baruta u kom sam rodjena,procitao Andriceve knjige,to Bure Baruta nikada ne bi eksplodiralo "
Autor sanjarenja56 — 16 Maj 2011, 21:56
Ne slazemo se potpuno u muzickom izboru, ali kad je rec o knjizevnosti imamo totalno isti ukus.
Secam se kad sam prvi put procitala Ex Ponto...nisam se mogla odvojiti od knjige. Drugaricu sam zamolila da zadrzim knjigu dok je ne prepisem u potpunosti. Nije se imalo novca ni za kopiranje, a kamoli za novu knjigu. I eno je sad, plava sveska sa mojim svrakopisom na listovima stoji ponosno uz pozamasnu kolekciju koju sam prenela u novi dom.
Veliki pozdrav!
Autor biljana — 16 Maj 2011, 22:16
Janakis...
"Ja, crv, sitan i nevažan, šta sam mogao učiniti njima, slonovima? Kakvu sam im štetu mogao nanijeti?
Ja sam pesnica koja je udarila u zid.
Ja sam udarac koji boli onoga koji udara.
Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.
Ja, ludi vrabac, pošao sam jastrebu u pohode. Jedva sam izvukao živu glavu."
Znas,ipak cu kao ludi vrabac udarati od zidove stvarnosti,mozda jednom pronadjem i prozor kroz koji cu odleprsati van,nego da se pomirim da stojim u zlatnom kavezu kao papagaj koji ponavlja napamet naucene reci.
Jebiga takva sam.
Pozdravljam te.
Autor unajedina — 16 Maj 2011, 22:45
Casper,dobro velis za tog "deda Boska",opasan je on igrac...
Autor unajedina — 16 Maj 2011, 22:46
Vesnabalta...i razbole i lece.Reci.Bas tako je u mom slucaju.Postoji i ona mudrost kako se covek zaljubi gledajuci zenu,a zena se zaljubi slusajuci muskarca.Reci su u mom slucaju cista magija.One iskrene,od srca.Sto nose dubinu u sebi i smisao.
Autor unajedina — 16 Maj 2011, 22:49
Gasstrocity,da ne pogresimo tamo gde nemoramo,odlicno si to rekao.Ali na zalost pogresimo upravo tamo gde nismo bas morali pogresiti.Na sopstvenim greskama se najbolje naucimo,ali zato nalazimo utehu da je tamo neko pametniji,mudriji od nas nacinio istu glupost,i da je sve to ljudski.
Pozdravljam te,i cekam neke tvoje nove price...
Autor unajedina — 16 Maj 2011, 22:51
Sanjarenja,tu uvek vidis najdublji smisao onoga sto sam pisuci okolo na okolo htela istaci.Bas tako!
Autor unajedina — 16 Maj 2011, 22:52
Biljana,uvek se radujem kad upoznam bistooke kojima su moji heroji i njihovi heroji.
Nekako ti bude milo oko srca.
Autor unajedina — 16 Maj 2011, 22:53
Jaranice, a dje je ,,sevdah''?
Nista bez sevdalinke...
http://www.youtube.com/watch?v=tBLbIwRdcI0&feature=related
Sjajan tekst.
Sve najbolje.
Autor Mister ''74 — 16 Maj 2011, 23:22
Mister "74 ;)
Autor unajedina — 16 Maj 2011, 23:59
Meni dosta i ja zadovoljan :)
Mislim na osmeh.
Koristim priliku da pozdravim sve one koji se jos uvek osecaju bosancerosima :)
Ne mogu da odolim a da ne ostavim link jedne proste ali drage pesme:
http://www.youtube.com/watch?v=9E1FtmyIIwg
jbg. sama si kriva sto si me dirnula za srce :) :) :)
Pozdrav !
Autor Mister ''74 — 17 Maj 2011, 01:11
"Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok."
Pozdrav bosancerosu ;)
Autor unajedina — 17 Maj 2011, 01:28
Bolje je da ovde stavimo tacku sto se tice Bosne. Sve si fino i jasno rekla. Ja pokusavam da okrenem na vedriju stranu, ali istina je drugacija, nazalost.
Nadam se da se razumemo.
Zivela ti nama sa ovakvim tekstovima koliko ti volja :)
Autor Mister ''74 — 17 Maj 2011, 02:13
Mudro zboris,a i sitni su sati kad posten svet uveliko spava... ;)
Veoma dobro se razumemo.
http://www.youtube.com/watch?v=07aPJBqb1E8
Autor unajedina — 17 Maj 2011, 02:18
Vrlo precizno gadjas lovce, ne znam koliko cu izdrzati na nogama :)
Imperija uzvraca udarac:
http://www.youtube.com/watch?v=uYNZzexeQW4&feature=related
Koga briga za posten svet u ovom trenutku :)
Autor Mister''74 — 17 Maj 2011, 02:34
Uno, prije svega da ti kažem da je jako lepo čuti da još postoje ljudi koji razmišljaju na taj način. Nadajmo se da će Vrabci nekada zaista izleteti i promeniti svet. Međutim šta ukoliko su prozori zatvoreni? Najviše pati onaj koji zna za slobodu a u zatvoru je. O tome sam govorio. Onaj koji kroz dela pisaca izgradi ličnost i standarde a onda ugleda surovost stvarnosti i shvati svoju bespomoćnost. A zna da bi moglo biti i drugačije. Možda je to što zna, veoma loša usluga, koju mu učiniše veoma veliki ljudi (pisci). Veliki pozdrav
Autor Janakis — 17 Maj 2011, 11:43
Janakis,ma dobro ja znam o cemu si ti govorio,mislis da ne znam kako boli kad ceo zivot udaras u zidove oko sebe?
Najgora jeste bespomocnost,ali najlepse od svega je bas ta nada i zelja,jer kad njih ne bude nece biti ni mene.
Ja cijeli zivot sanjam...
Pozdravljam te
http://www.youtube.com/watch?v=UKOGjNq9GKk
Autor unajedina — 17 Maj 2011, 12:32