Ne udaljavaj se na stajalistu
"Cuvaj se.Dobro jedi.I na stajalistu se ne udaljavaj od autobusa",kaze mi baka svaki put kad se pozdravljamo,kad negde putujem.
Meni smesno.
Kad god autobus stane na stajaliste,ja se setim njenog saveta,nasmejem se sebi u brk,ali nekako iz podsvesti uvek drzim taj isti autobus na oku.
Jednom prilikom sedim sa mojim starim drustvom,negde na kraju sveta.
Na jednoj planini,jedna vikendica.
Priroda koja ostavlja bez daha,cist vazduh,koji smo mi poremetili mirisom rostilja i pecenog jagnjeta sa raznja.
Tisina i cvrkut ptica,koju cesto razbija grohotan smeh i kikotanje.
Polako pada noc,pocinjemo da navlacimo na sebe slojeve garderobe,onako ususkani kao deca pred spavanje,sedimo za velikim stolom pod vedrim nebom,disemo hladan vazduh,pijucamo ostatak pica uz dobru hranu koja je preostala.Opusteni smo,smejemo se,otvaramo dusu onako iskreno,bez maski,bez ona tri trna da nas stite od sveta.
U drustvu je i jedan drugar koji je nekako drugaciji.Sagoreo u idealima,u politici kojoj se predao ne sluteci da ta kurva vise uzima nego sto daje.Usao je krilat u celu tu pricu o Brdovitom Balkanu,o velikim idealima,o vrednostima,porodici u kojoj je zeni mesto u kuci gde razmenjuje recepte sa njegovom majkom,ne izlazi nigde,sem na pijacu,odgaja decu,dok se taj njen isti muz predaje idealima,velikoj ideji,gde vreme trosi vise u virtuelnom svetu sireci svoje ideje i trazeci istomisljenike,lincujuci neistomisljenike,umesto da to isto vreme provodi sa svojom sopstvenom zenom i decom.
Vremenom ideali su mu skresali krila,politika kurva okrenula ledja,ostao je bez posla i poceo da naslucuje onu pricu kako se kod nas zaista brani domovina...
"Domovina se brani vjerom
i tudjim mrtvim sinom
domovina se brani licnim soferom
metalik crnom limuzinom."
Ali onako pod uticajem alkohola,pun neke gorcine,optuzuje zenu koja zeli da ga ostavi samo zato sto je videla od svojih drugarica da se razvode.Mi ga slusamo,naravno niko ni ne zeli da pokusa da mu otvori oci,jer se uprkos njegovim gabaritima cini kao staklena figurica koju bi i najmanji dasak vetra mogao polomiti.Covek na ivici kome izmice tlo pod nogama,ne dira se,kao ni lav koji spava.
A onda pogled fokusira na mene.Totalna suprotnost onoga sto zena/majka iz njegovih nacela treba biti.Sve sam samo nisam zapustena,krotka i pitoma.Sedim ravnopravno u tom drustvu mojih skolskih drugara,smejem se i diskutujem sa njima.Pricam viceve bas poput njih,a moje teme nisu dizana testa za kiflice i rasprodaje u trznim centrima.I sto je najgore bezobrazno i drsko izgledam kao da jos uvek idem u srednju skolu.To se tesko prasta.
"A kod koga si ti ovde odsela?",pita me moj skolski.
"Pa kod Dzoa",kazem ja i namignem Dzou zavrenicki.
Dzo navikao na njegove provokacije,stari laf i smeker cuti i samo mi namigne.
Moj najbolji prijatelj Dzo,osoba koju volim kako brata kojeg nemam.Znamo ce ceo jedan zivot,smejemo se zajedno ko klinci,mogu da mu poverim sto retko kome mogu.
"Pa zar nemas neku drugaricu,tetku,ujinu...ovde.Bilo koga?",uporno nastavlja doticni skolski,gledajuci me ocima kao da ce tek raspaliti logorsku vatru,ali ovaj put ne za rostilj,nego za bludnu Jovanku Orleanku,njegovu skolsku drugaricu.
"Pa meni je Dzo i drugarica,i tetka i ujina..."
A onda da skrenem temu pocnem pricu o mojoj baki,i njenom savetu da se ne udaljavam od stajalista.Smejemo se.
"Pa to je najbolji savet koji ti neko moze dati",kaze sad ponovo ovaj drug,pomalo raskravljen,polako spusta gard,cini mi se da mogu da naslutim u uglu usana i mali osmejak prihvatanja svoje skolske drugarice,koja sada sedi sa njima,umesto da kuci kuva i uspavljuje decu.
"Jednom ja tako krenuo na more",nastavlja on pricu,"I onako premoren legnem na dva sedista i zaspem ko top.U jednom trenutku autobus staje na stajaliste,ja se budim,i onako bunovan skacem jer sam skontao da hitno moram u wc.Trcim ostavljajuci sve stvari,pa cak i torbicu sa svim parama i dokumentima.
Kad sam zavrsio,ulazim u autobus,kad na mom sedistu sela neka baba.Ja sednem kraj nje,i krenem prema onoj mrezici gde sam ostavio torbicu...Nje nema!
Uspaniceno pregledavam,baba samo sedi i gleda u mene.
Napanicen prosapucem promukao od straha "Baba gde mi je torba?"
Ona me gleda,nista ne govori.
Ja onda kriknem koliko me grlo nosi "Baba gde mi je torbica sunce ti jebem,ovde sam je ostavio,sve mi je u njoj!!!"
Baba samo gleda u mene,ne progovara.
Histerija me obuzima sad vec vicem "Babaaaaa gde mi je torba,govori baba,govori",i pocinjem da drmusam babu uspaniceno,beo kao krpa.Obliven hladnim znojem.
U tom trenutku mi prilazi neki covek,prijateljski me potpasa po ramenu,i onako obzirno rece "Momak ti si pogresio autobus.""
Te veceri spojila su se dva sveta,izbrisale razlike,bili smo nekako kao oni djaci iz osnovne skole koje jos nije dotaknuo stvaran zivot.Smejali se od srca.
Ja sam naucila lekciju da se zaista nikada ne treba udaljavati od stajalista,a moj drugar ispravni,patrijahalni covek,sa ispunjenim zivotom i srecnom porodicom,politickim idealima,nakon par pica i pricom koja je trajala do sitnih sati otvorio je dusu na najneocekivaniji nacin pricajuci o svadbi naseg drugara koji je sedeo sa nama.
"Mislio sam da sam se lepo proveo na svadbi i da nisam mnogo popio,sve dok nisam posle par meseci pogledao snimak i ugledao sebe kako pijan sedim sam u cosku...i placem ko malo dete."
Te noci nismo nosili maske.Bio je to predivan dan,jedan od onih dana kad pomislis da mozes menjati ljude,da mozes menjati ceo svet,i uciniti ga boljim mestom za zivot.U nadi da se nismo mnogo udaljili na stajalistu...
E moj plavi...
i u zivot se moze desiti dase pogresi stajaliste dase pogresi autobus zivota ako imas prave prijatelje da te opomenu da si na pogresnom stajalistu i da ti ukazu da si promasio autobus da tvoja baba je bilau pravu
Autor stalker — 15 Maj 2011, 14:57
Stalker najvaznije je ne zalutati u zivotu.
Autor unajedina — 15 Maj 2011, 17:26
MNOGI SU SE MOJA UNA OD VEOMA VAZNIH MESTA UDALJILI , AUTOBUS JE NAJMANJE STO BI JOS MOGLI PROPUSTITI :0 VELIKI POZ
Autor gasstrocity — 15 Maj 2011, 17:35
Gasstrocity,na zalost mnogi zaista jesi propustili i suncev sistem na koji su trebali uskociti,pa lutaju bez cilja...
Pozdravljam te.
Autor unajedina — 15 Maj 2011, 19:00
Devojko, procitah 10-ak. pricica sa bloga i zelim da ti kazem - BRAVO, BRAVO, BRAVOOOOOOOOO.
Bicu eksplicitan, pa kako kod da shvatis - dopadas mi se da ja to ne umem da kazem, a mozda i ... :). U svakom slucaju, upadoh k'o Medjed u zamku vestog lovca :))).
http://www.youtube.com/watch?v=sN1KL4KHkJo
Da se ne budalasem vise...
Svako dobro.
Autor Mister ''74 — 16 Maj 2011, 03:57
Ja sam juče provela neverovatan dan sa svojim društvom iz srednje, tako da tačno znam o čemu pričaš. Oduševila sam se da vidim da i dalje stoje čvrsto na zemlji, pored svakakvih problema, što je danas retkost. Najbolje od svega je što su se pridošlice - muževi, verenici i nove devojke totalno uklopili u društvo. Pozitivno ludilo je neverovatno prelazno. Kao što ti reče "Bio je to predivan dan,jedan od onih dana kad pomislis da mozes menjati ljude,da mozes menjati ceo svet,i uciniti ga boljim mestom za zivot."
Autor biljana — 16 Maj 2011, 09:25
Mister"74 sta mogu da odgovorim na ovako lepe reci,sem da se nasmesim,kao i na ovu Merlinovu pesmu koju volim...steta pa ne mozes videti moj osmeh iza ekrana.:)
Svako dobro i ja tebi zelim. ;)
Autor unajedina — 16 Maj 2011, 11:25
Biljana takvi momenti su zaista dragoceni,zbog njih dobijemo krila i snagu za buduce dane.
Pozdravljam te
Autor unajedina — 16 Maj 2011, 11:26
Curo, da, prokleto tacno da ne mogu mogu videti tvoj osmeh iza ekrana, ali ga mogu osetiti posto je silovit... :).
http://www.youtube.com/watch?v=UfVk6259K74
Drzim da tekst ove pesme stoji tvom srcu.
Volim da volim takva srca :).
Nemoj mi sto zameriti na slobodi koju dadoh sebi...
Ostaj mi zdravo i veselo.
Autor Mister ''74 — 16 Maj 2011, 17:32
Mister"74,svaki istinski dobar covek bi trebalo u zivotu da zeli upravo to...Da umre sa rukom na srcu.Sve ostalo je nevazno,sve nas ceka ista zemlja i neki svoj kamen na dusi koji cemo sa sobom poneti.
Najvaznije je voleti...sve ostalo je manje bitno.
Pozdrav
Autor unajedina — 16 Maj 2011, 22:57
Una, iskreno se nadam da ti moje prisustvo na blogu ne cini stetu. Ako je kako drugacije, verujem da ces biti slobodna da kazes.
P.S. Kako ti se dopala pesma ?
Saljem virtuelni poljubac za jednu dragu bosancicu.
Autor Mister''74 — 17 Maj 2011, 01:56
Mister"74,svaki bistrooki dobar covek je uvek dobro dosao na moj skromni blog,jos ako je negde iz mojih krajeva...srecna sam ako moje price nekad,negde dodirnu nekog.
Pesma je jako simpaticna,pa sam i naglasila onaj deo da je najvaznije umreti sa rukom na srcu.
Svako dobro ti zelim. ;)
Autor unajedina — 17 Maj 2011, 02:04
Drago mi je ako je tako.
Ja samo obecavam da cemo se cerati jos :)))))) ( mislim, pozitivno )
pa dje puklo da pukolo :)
:)
Autor Mister ''74 — 17 Maj 2011, 02:25
Super znaci i ti pocinjes da pises ovde na blogu ;))
Laku noc ti zelim.
Autor unajedina — 17 Maj 2011, 02:31
Nadam se da necu dugo morati... :)
Lep san ja tebi zelim.
Autor Mister ''74 — 17 Maj 2011, 02:41