Brod u boci

23 Maj, 2011

Tebi

Poezija — Autor unajedina @ 11:55

Ti koja imas oci srne.

Koja sklanjas pogled plaseci sa da pogledas u sebe,

tu tudju zenu,ciji odraz u ogledalu odavno vise ne prepoznajes.

Tebi koja koracas uspravno po srci polomljenih snova,

plivas u moru neisplakanih suza

koje su ti se natalozile na srce,

skamenile ga.

Tebi koja ispod tog kamena u grudima,

krijes neznost kojoj mozes zagrliti svet,

i ruke koje su i utociste i oslonac.

Drugima.

Tebi koja ceo zivot moras biti ona koja ne sme biti slaba,

koja mora biti jaka,

koja se odrices sebe kakva si trebala postati.

Nije trebalo ispasti ovako,

zar ne duso moja?

Imala si ti neke bolje snove,

neke vece ideale,

ganjala si oblake,i ceo svet ti se cinio suvise malen.

Sta se dogodilo?

Na kojem raskrscu si pogresno skrenula,

koji kompromis ti je presudio,

skresao ti krila,ucinio te slabom?

Na kom kolodvoru si usla u pogresan voz?

Na cijem pragu su spustila kofere svojih snova,

i zakoracila u bezdan koji ti je progutao sve?

Tebi koja si posmatrac sopstvenog zivota,

koja provodis svoje dane

mesece

godine

decenije...

 Cekajuci da pocnes ziveti zivot.

 

Ukrali su ti zivot.

Sklonili ti osmeh sa lica.

Ukrali ti dusu.

Srce vec odavno nije tvoje,

razneo po komad svako na svoju stranu.

Ukrali ti obecanja.

 

Ali nikada ti niko nece moci ukrasti snove.

Predugo vec traje zar ne...ceo jedan zivot?

A temo negde celi kontinenti,okeani cekaju na tebe...

Tvoji snovi cekaju na tebe.

Dugujes im to.

 

 

Dobrom duhu,svakoj zeni koja razume...

 

 

 


Komentari

  1. Prelepo, nekako sam pronasla sebe...

    Autor muckos — 23 Maj 2011, 12:10

  2. Uno moja hvala.
    Neko citavog zivota dobija poklone,
    a neko dobije zivot na poklon i cedulju snadji se.
    Nateraju te da se snalazis sama
    a opet odlucuju umesto tebe.
    Strasno je to moja Una.
    Nista me u zivotu nije moglo slomiti
    Nista, dok se bebac nije razboleo.
    Da sam samo tada imala sa kim da podelim strahove na pravi nacin, sada bi ceo svet bio moj.
    Jedino tu nisam znala kako da pomognem sebi.
    Mnogo je strahova ostalo u meni da bih opet usla u vodu i zaplivala.
    Previse, cak i za mene.

    Autor casper — 23 Maj 2011, 12:44

  3. Muckos...hvala.Pozdravljam.

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 13:03

  4. Casper moja,
    bas zbog toga sto mogu da te razumem necu ti nista reci.Najlakse je savetovati kad ne znas kako je.Zato ja necu,ali ostaje nam nada...

    "Izmedju bojazni da ce se nesto desiti i nade da mozda ipak nece, ima vise prostora nego sto se misli. Na tom uskom,tvrdom, golom i mracnom prostoru, provode mnogi od nas svoj vek."

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 13:05

  5. Nemamo prava previše očekivati od života, neki nemaju ni ono što mi imamo...život...

    Autor AnaM — 23 Maj 2011, 13:21

  6. Страшно... тужно и јако.
    Поздрав за обе! :*

    Autor behappy — 23 Maj 2011, 13:22

  7. AnaM...znam to vrlo dobro.U pravu si.

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 13:56

  8. Poljubac za malu veliku devojcicu.

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 13:56

  9. Ovo je jako jako! Ovde se mogu mnoge pronaći, eto pronadjoh se i ja. :***

    Autor roksana — 23 Maj 2011, 15:16

  10. unomojajedina...ako ti samo kazem da sam zaplakala,slagacu...jos uvek placem...ljubim te unojedina...

    Autor izabella — 23 Maj 2011, 15:22

  11. Iako nije pisano za mene.Nekako se nadovezuje na moj današnji post i kao da je za mene pisano.Pozdrav i za casper i za unu

    Autor tanjana — 23 Maj 2011, 15:26

  12. O, putniče, dragi tragaoče!
    ne posustaj i ne odriči se
    čim grmljavina prva poče
    već svojom dušom diči se...

    Mogla si kasti: ne želim više,
    ne vidim više puteve čiste
    i čim kapnu kapi prve kiše,
    da se usiviš među iste...

    Mogla si odavno odustati
    okrenuti glavu od duge
    sa svojim traganjem prestati
    i ličiti...na sve druge...

    Ne brini samo, ovo će proći
    tamni se oblaci nadvili ovog maja
    i čini se da nema jutra od noći
    a putu samoće, da nema kraja...

    Ovaj što piše prošao je tuda
    ogrnut u tuge srcem neviđene
    tamniji od kore starog duda
    ledeniji od dunavske vode zaleđene...

    Zato ti kažem dok pod orajom stojim
    nikad ne odustaj i zvezde broj
    sitne ti korake do sreće brojim
    a izbor...pa on je uvek, i samo TVOJ

    Sad, glavu gore, osmeh na lice
    tuge se ove proći moraju
    krenućeš jednom putem ravnice
    ka jednom salašu i jednom oraJu...

    Još tu je ta što snove ima
    i ideale, i zagrljaje u nizu
    pa šta što na kratko zavlada zima
    dani od sreće, kanda su blizu...

    Jer sve u nama radošću vri
    svetovi znani oko nas se ruše
    i nismo usamljeni ni ja ni ti
    već mnoge čiste, neukaljane duše...

    Već jednom, draga, kad dani odu
    i kad zaboraviš tuge svoje
    kad Dunav silnu premetne vodu
    i razliju se srećom radosti tvoje

    Seti se onih što trag izgubiše
    pa u mraku traže sebe pravu
    kaži im kako je kad liju kiše
    i da će se snovi pretvoriti u javu...

    Tako i ja ponekad svratim
    ostavim salaš u smiraj noći
    očas film svog života vratim
    s iskustvom kažem: ta jed će proći!

    Sad ove rime digod ostavi
    kad tebi srećnoj tužni navrate
    osmehom tada lepo im javi:
    gledajte mene, i oni će da shvate...

    (i opet se nadam iz prikrajka
    da ćeš mi biti vesela snajka) :)))

    Umesto hvala zadovoljiću se s osmejom! Pozdrav sa salaša

    Autor Baladašević — 23 Maj 2011, 15:46

  13. Roksi,nekako sam znala da ces se i ti negde pronaci...Grlim.

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 16:25

  14. Izabella...i nakon svega,zivot je lep,zar ne?Zato nabaci osmeh ;)

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 16:26

  15. Tanjana...pozdrav i za tebe.

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 16:27

  16. Baladasevicu...ovo ti je odgovor :)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

    A ovo je nesto sto sam ti napisala na prethodnom postu,pa da repriziram.P
    Pozdrav dobrom coveku.

    Kad mi tako milo pevas
    o zivotu koji snevas
    Zivot bice kao bajka
    ako budem tvoja snajka ;)

    Na salasu na kraj sveta
    da docekujem nova leta
    pogled moj da se gubi
    na prirodi sto se budi

    Svako jutro da me bude ptice
    izmame mi osmeh na lice
    zivot bice kao san
    bice lep svaki dan.

    Ti si jedan sasav Lala
    oslobodjen od ljudskih zala
    srce ti je siroko ko ravnica
    i imas garavu milog lica.

    Svako dobro tebi zelim
    i sa tobom ja se veselim
    jednog lepog suncanog dana
    eto mene na salasu s vama :)))

    U zdravlju mi dobrom ostaj
    cuvaj svoje milo blago
    kad osetim da si srecan
    i meni ce biti drago.

    Srescemo se u ovom zivotu
    dozivecemo onu stotu
    Baladasevic i Una Bozji rab
    bice kao onaj stari baobab.

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 16:30

  17. emotivno, snazno, divno...

    Autor nastavnica — 23 Maj 2011, 17:15

  18. Hvala ti draga nastavnice,saljem ti pozdrav.;)

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 17:20

  19. Ovde se ne može ništa dodati... Pozdrav

    Autor Janakis — 23 Maj 2011, 17:29

  20. Pozdrav Janakis ;)

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 17:32

  21. Mnogi su danas na blogu u stilu izgubljenih snova. Nadam se da ce proci...

    Autor tamonekalujka — 23 Maj 2011, 18:04

  22. Tamonekalujka...u pravu si,valjda tmuran i tezak dan kad iz coveka isplivaju one teske emocije koje se inace skrivaju od sveta...

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 18:36

  23. Znala sam da ćeš napisati nešto za nju, ali nisam znala da će biti ovako lepo. Zaslužila je. Ogledalo smo rekle da ćemo baciti, kreće se ispočetka?

    Autor sanjarenja56 — 23 Maj 2011, 21:18

  24. Hvala ti Sanjarenja,jeste zasluzila,kao sto je zasluzila i da odbaci staro ogledalo.I dodje na prijateljski sladoled. ;)
    Cmokic za obe.

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 21:51

  25. ...kako su lepi ovi vasi razgovori...divne ste...:)

    Autor izabella — 23 Maj 2011, 22:12

  26. :)))
    Pozdravljam te Izabella!

    Autor unajedina — 23 Maj 2011, 22:33


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

Powered by blog.rs