Majstor i Margarita
"Nisam Majstor kratke forme...a ni ti nisi Margarita.Pa ipak srecno ti punoletstvo..."
Napisao je.I otisao iz mog zivota ostavivsi pustos.
Majstor licno.
Muskarac koji je ostavio najsnazniji pecat na mene,zbog koga sam postala ono sto jesam danas.
Moj mali veliki privatni Bog.
Najlepsi,najzgodniji,najpametniji,najobrazovaniji,muskarac sa velikim M u svakom smislu te reci.
Ne,nismo bili ljubavnici.Nikad.
Upoznala sam ga u gimnazijskim danima,ja pticica koja nije umela leteti,kljucati,pevati.Ja dete u svakom smislu te reci.
Bio je prilicno stariji od mene,iskusan,nacitan,uzbudljivo odrastao.
Komsija koji je ziveo stan ispod mene.
Ujutru,cim bih ustala legla bih na parket,onako na stomaku,opustila ruke niz telo,stavila uho na patos i slusala...
Slusala ritam njegovih bubnjeva,njegove korake,njegov glas...osecala ga kako zivi,dise i postoji tu ispod mene.
Samo moj,a nikad moj.
Divila mu se,upijala ga,obozavala...zelela da postanem kao on.Da budem ista kao on.Da steknem njegovu mudrost,da se naucim da budem sigurna u sebe,da me jednog dana ljudi gledaju i dozivljavaju kao njega.
Prostorija u koju on zakoraci,pretvara sve muzjake u Betu,jer osete da je usetao veliki Alfa.Nema borbe,cista predaja nadmocnijem.
Zene ciji se pogledi zaustavljaju na njemu,gladno ga gledajuci,upijajuci svaku njegovu rec,nesvesno namestajuci frizuru,izbacujuci sve adute koje imaju u zelji osvajanja Alfe.
Ja sam bila dete.
Jedno jutro sam ga gledala sa terase kako vezba u parku,a on me je samo okrznuo krajickom oka i pozvao me rukom "Dodji!"
I ja sam sisla kao da je to najnormalnija stvar na svetu.Tako sam ga upoznala.
Gledao me je kao deriste,kao drago deriste koje ga je zasmejavalo,nekako smo srasli jedno uz drugo.Poceli se druziti.Cisto i nevino.Drugarski.
Pocela sam citati knjige znacajnih i velikih pisaca samo da bih njega impresionirala.Zatim sam se nepovratno zaljubila u knjige.Pa filozofiju.Onda u umetnost.Uveo me je u dobru muziku,u dobar zvuk i ritam...i moje srce je pocelo udarati u ritmu njegovih bubnjeva.Kao pravi Majstor uvodio me je u svet,kao u zemlju cudesa,ucio me je vrednostima,davao mi snagu,hrabrio me...ali bez ijedne lepe reci ikada,radio je to na sebi svojstven nacin.
On udaljen i hladan,sa savrsenom samokontrolom,koji ne pruza niti jednu emociju,vodio je mene Vrabca Ludog kroz zivot.
Zimi me je vodio na sankanje.
Setali smo skoro svako vece,kad sam uspevala da ga ukradem od celog sveta koji mi ga je otimao,koji mi je zbog njega postajao suparnik.
Samo setali i pricali.Satima pricali.Mesecima pricali.Godinama pricali.
Ucila sam od najboljeg.Majstora licno.
Koliko sam samo suza isplakala kad sam ga vidjala sa drugim devojkama,sa drugim zenema,lepim i odraslim,doteranim i nasminkanim,onima koje umeju da se ponasaju,umeju da pricaju,koje su sigurne u sebe.Kako sam ocajna bila,koliko ljubomorna,besna zaklinjala se sebi da se necu vise druziti sa njim,pa vec sledece vece u 21h kad zazvoni na moj interfon trcala ko luda niz stepenice.Jednom sam se prosula tako,da sam celu noc trpela bol u clanku,ne zeleci da ga se lisim te noci zbog nesnosnog bola uzrokovanog mojim smesnim letom niz stepenice.Sva sreca da nije video,jer moj ponos bi boleo mnogo vise nego povredjen clanak.
I prosle su godine.Zavrsavala sam gimnaziju...
Zivela i disala za dane provedene sa njim,za mrvice paznje koje bi se udostojio da udeli meni malenoj.
A onda je odselio... pa smo se udaljili...
"Ne licim ti valjda ja na pedofila"...rekao mi je jednom.Da mi stavi do znanja.
Pa je dao moj broj telefona jednom drugu,sa kojim sam odbila da se vidim.
Ruzno je zavrsilo.
"Nije valjda da ti mislis da moze nesto biti izmedju vas,on nikada nije bio niti ce biti zainteresovan za tebe,ti si za njega klinka",rekao mi je taj njegov drug valjda da me povredi za to sto mu ranih sujetu,ne zeleci da izdam svog Majstora.Dostojanstvena do kraja.
Onda je nazvao on,besan i ljut zbog situacije koja se desila...
"Nisam Majstor kratke forme,a ni ti nisi Margarita..."
Tako je zavrsilo.
Te godine je pronasao devojku na moru koja je bila moje godiste.Te godine je jedna Tamara imala onog kojeg sam ja zelela najvise na svetu,i to bas one godine kad je meni bio najpotrebniji.Jedna Tamara.
Mnogo je vode proteklo...mnogo godina,14 leta...od tog leta kad je otisao iz mog zivota.
Ostavivsi trag koji nikada ni jedan drugi muskarac nije mogao nadmasiti niti izbrisati.
Moja mera.Moja mera za sve.
Onaj koji me je ucio,koji me je obelezio,koji me je mnogo cime ucinio osobom kakva sam danas.Neko koga sam mozda stavila na pijedastal ceznje,nevinosti,zahvalnosti.
Upamtila sam smo ono lepo.
Godine koje su dosle donele su mi zivot...Zivot.Casto pogresne izbore i poraze,ali i lepe momente ciste srece.
Ceo jedan zivot bez njega koji je prosao.
Zivot sam nekako i podelila na Unu pre njega...I Unu posle njega.Ni sa kim nikada nisam bila tako slaba,tako ranjiva,tako smesna,tako dirljivo zaljubljena.Gledam jednu nasu zajednicku fotografiju,posmatram tu dragu devojku pogleda progonjene srne.Sve se vidi na mom licu.Sve se cita na mom licu.
Nakon njega navukla sam masku za sve druge muskarce,naucila kako da budem zena,kako da budem ratnica,da ne budem nikada tako ogoljena do srzi.
Sretali smo se kasnije...u prolazu,u razmacima po nekoliko godina.
Njegovo Visocanstvo Maestro...nedodirljiv i proracunat u svakom momentu.A onda sam prestala da ga srecem...mozda ga nikada vise i necu sresti.
Danas osecam samo veliku neznost kad pomislim na taj period,na dane kad nam se cinilo da mozemo promeniti svet...kad je sve izgledalo tako dostupno,tako lako,na dohvat ruke...
Ovo je nesto sto mu dugujem.
Nesto sto dugujem sebi.
Majstoru od Margarite.
Dobro je što si ovo napisala. Nije bio tvoj, ali je tebi dao nešto što nijednoj drugoj nije, postepeno koračanje stepenicama sigurnosti. Danas ti si samosvesna mlada žena i on bi bio srećan da to zna...ali, srešćeš ga i reći mu ako tako treba da bude. Inače, bićete na dva susedna ćoška ulice i nećete se sresti.
Autor sanjarenja56 — 19 Jun 2011, 09:57
Nisam znala ovu pesmu...tako mi je legla.
Autor sanjarenja56 — 19 Jun 2011, 10:03
Kao da si pisala u ime svih nas.... Navela si me da razmisljam, da kopam po uspomenama za koje sam mislila da su davno zaboravljene....A sad naviru, naviru....
Autor spinner — 19 Jun 2011, 10:29
Uno, mislim da je krajnje vreme da pocnes da igras ;)
Autor baddancer — 19 Jun 2011, 10:33
Sanjarenja pesma je Arsenova i jako je volim...
Nesto sto sam dugovala nekome.
Autor unajedina — 19 Jun 2011, 10:47
Spinner...svi mi imamo prvu ljubavnu pricu,koja nas obelezi za ceo zivot...bicu srecna ako nekoga inspirisem da se seti svoje ljubavne price,da je izvuce iz prasnjave fioke uspomena,mozda na ovom blogu osvane jos prica o prvim ljubavima...volela bih da inspirisem i druge.
Autor unajedina — 19 Jun 2011, 10:49
Danceru...krajnje je vreme.
Jos da pronadjem plesnu skolu i dobrovoljca u plesu koji ce istrpiti moje gazenje.;)
Autor unajedina — 19 Jun 2011, 10:50
Samo izaberi skolu, dobrovoljca vec imas ;) Nije nesto a i ne smeta mu ako ga gaze :D
Autor baddancer — 19 Jun 2011, 11:03
..opet bi rađe da oćutim ili da pevušim ..Pozdrav
Autor Jovan s.s. — 19 Jun 2011, 11:14
Danceru,onda te drzim za rec ;)
Autor unajedina — 19 Jun 2011, 12:49
Jovane s.s. my friend pozdrav za tebe :)
Autor unajedina — 19 Jun 2011, 12:50
una i ti nekom nesto kazes.
bez recepta, u savrsenoj formi same emocije
toliko neznosti i iskrenosti, toliko postovanja
ma daleko sam ja od pisca i zvanja slicnost , majstore ja sam posle ovoga naspram tebe samo bedno piskaralo :) veliki poz
Autor GASTRO city — 19 Jun 2011, 12:59
Gastro my man...jedno drugo nahvalismo,evo crvenim se ko seoska mlada. Previse si ti skroman,isuvise...
Hvala tebi od srca,a ja ipak imam rezervisan onaj prvi primerak tvoje knjige sa posvetom ;)
Autor unajedina — 19 Jun 2011, 13:07
Uno Uno, ja sto obecam to i ispunim... ;)
Autor baddancer — 19 Jun 2011, 13:09
Dva prva primerka Gastrove knjige su rezervisana, tvoj i moj, unajedina :)
Autor sanjarenja56 — 19 Jun 2011, 13:11
Danceru,Danceru...onda cemo se dogovoriti. :)
Autor unajedina — 19 Jun 2011, 13:12
Sanjarenja...nego sta. :)
Autor unajedina — 19 Jun 2011, 13:13
Uno Uno, jedva cekam :)
Autor baddancer — 19 Jun 2011, 13:16
Danceru :)
Autor unajedina — 19 Jun 2011, 13:19
Ajd na ples, dosta više prenemaganja! Dosada ste mogli mnogo da naučite! CCCcccc
Autor sanjarenja56 — 19 Jun 2011, 16:18
Al nije do mene :D
Autor baddancer — 19 Jun 2011, 16:58
Al nije do mene :D
Autor baddancer — 19 Jun 2011, 17:00
:))))
Autor sanjarenja56 — 19 Jun 2011, 17:04
Sanjarenja,Danceru...svecano obecavam da cu i ja uskoro obuti plesne cipelice. :)
Autor unajedina — 20 Jun 2011, 11:49
Uno, svecano obecaj da ces ici na ples, a cipelice nemoj obuvati, bices malo previsoka, bar za mene :D
Autor baddancer — 20 Jun 2011, 11:55
:)))
Plesacu bosa Danceru ;)
Zaista hocu,dogovoricemo se.
Autor unajedina — 20 Jun 2011, 12:02
Uno Uno :)
Autor baddancer — 20 Jun 2011, 12:08
Danceru,Danceru...sta ces Hercegovacki gen,pa ako se prihvatis toga da mi budes instruktor plesa onda se moras prihvatiti i sem spremnosti da sam nespretna pa ces biti gazen,i toga da moras pretrpeti moju visinu.;)
Pozdrav my friend :)
Autor unajedina — 20 Jun 2011, 12:52
E Uno, nek si ti meni ziva i zdrava, a za visinu cemo lako, sve moje partnerke su bile malo vise od mene i znale su muski da me ocepe, jedino nijedna nije bila Hercegovackog gena :)
Uzivaj u Suncu i danasnjem danu :)
Autor baddancer — 20 Jun 2011, 13:16
Takodje Danceru ;)
Autor unajedina — 20 Jun 2011, 13:27
:)
Autor baddancer — 20 Jun 2011, 13:34
Evo me u prolazu, pa da te pozdravim.
:)
Autor Talas — 20 Jun 2011, 15:26
Talas :)))))))
Pa gde si ti prijatelju?Ti si stvarno podigao sidro i nestao,ali ja cu i dalje verovati da ces nam se vratiti i obradovati nas svojim pricama o ribolovu i rekama.
Saljem ti veliki pozdrav.
Zategnute strune i BISTRO!
Autor unajedina — 20 Jun 2011, 15:31
:))
Lepe li dobrodoslice.
:))
Malo sam lutao.
Samo ti veruj, mozda se i ostvari ... jednoga dana.
:))
Pozdrav moja Uno.
:)))
Autor Talas — 20 Jun 2011, 15:39
Moj Talase,cuvaj se ti meni...a kad pozelis da se vratis ovde te uvek cekaju prijatelji. :))
Autor unajedina — 20 Jun 2011, 16:19
Ne znam zasto, ali me je tekst savrseno dirnuo.
Svi mi imamo nekog koga nikada nismo imali, a izvanredno je promenio nas zivot.
I dobro je imati tako nesto.
Sve se desava sa razlogom.
Pesma je za 10+!
Autor behappy — 22 Jun 2011, 12:01
Ljubim devojcicu i njen Mesec.
Autor unajedina — 23 Jun 2011, 17:08
Čitam ove predivne priče i stihove, suze mi naviru na oči, sećam se detinjstva i bezbrižnosti, sećam se lepih trenutaka a ružne se trudim da zaboravim, ali me oni progone jer su jako sveži i jako bolni, kad saznaš da neko ko je bio pored tebe 25 godina nije osoba koja te je dostojna, koja je izdala sve i srušila kao kulu od karata. Mi više ne postojimo da li ćemo ikada više i postojati videćemo, vreme će pokazati, uspomene su previše bolne i pune tuge. Pozdrav za sve blogere i samo nastavite da pišete, svim srcem sam uz vas
Autor Ranjeni lav — 04 Avg 2011, 10:53
Ranjeni lav...od srca ti hvala na lepim recima,mnogo znaci kada saznas da si svojim recima negde,nekoga mozda dodirnuo.Veliki pozdrav za tebe.
Autor unajedina — 04 Avg 2011, 20:42
Jako lepa prica.
Autor Vlastimir — 16 Mar 2012, 16:50