Hocu li ikada
Hoću li ikada
sakupljati mrvice jeseni s ulica
i skidati ti ljubav sa obraza
ja koji živim bez dokaza
i bez tvoje nježne riječi
Hoću li ikada
tvoje jutro prepoznati rano
uz kavu
i misao o kojoj sam pisao
o kojoj sam sanjao još prije
Hoću li ikada
nekada
u nekom gradu Europe
svejedno na sjeveru ili jugu
preboliti s tobom tugu koju nosim
jer duša je moja tebi data
iza nekih prozora od zlata
koji gledaju u tvoje snove
Hoću li ikada
s tobom imati
tebi dati i od tebe primati
da mi budu sretni prijatelji
i ovo lišće da zazeleni
da mi počne život tamo
odakle si došla
i donijela mirise cesta
i mjesta gdje si me našla
Zeljko Krznaric
Za sve one srodne duse,koje se nisu srele,a u ovom zivotu trebaju da se pronadju.
Koje se traze.
Da se ne mimoidju.
lepo je rekao zeljko :) poz
Autor GASTRO city — 09 Maj 2011, 14:57
To si mi jednom napisala u komentaru i dobro sam upamtila...prelepo.poljubac
Autor tanjana — 09 Maj 2011, 15:06
Ja bih da se mimoidjem...
Autor Ana — 09 Maj 2011, 15:22
Neka se nađu...da se ne mimoiđu.
Autor sanjarenja56 — 09 Maj 2011, 15:23
O, ja sam srela svoju srodnu dusu... sad samo cekam da me prepozna. :)
Autor hyperblogger — 09 Maj 2011, 18:13
Da, srodne duše se retko pronalaze, ali ih Bog spoji kad-tad. Zato se i sreća zove- sreća, jer ona treba da se sretne.
Autor mian — 09 Maj 2011, 19:51