Znam...
Znam,posle svih ovih razocarenja,bola,udaranja glavom u zid gde god se okrenem,necu umeti vise da verujem.Necu umeti.
Necu umeti da ujutru ustanem iz kreveta i verujem ponovo.Verujem.
Necu umeti.
Necu umeti prepoznati dobrotu u coveku,nakon ovih oziljaka koje nosim na dusi.Necu vise umeti.
Osiromasena do ljudske bede,porazena,ponizena…podici se…necu umeti.
Jednog dana,posle izbeglistva,strahova,unizavanja,bola,bolesti… podizanja i padanja…padanja i podizanja…docice praznina. Praznina.Kraj tunela.
Necu umeti dalje.Necu umeti.
Prekasno da se vratim natrag ,preslaba da rukama i nogama kopam dalje…Necu umeti.
Sescu ispred ogledala,i skinucu ovu sminku pajaca,izbrisati osmeh.Necu umeti ponovo da ga nacrtam.Ja,najtuzniji pajac dragog i veselog lica.Moje reci koje hrabre pretvorice se u vecni muk.Necu umeti nista vise da kazem.Zacutacu.Zaplakacu konacno kao prvi put oslobodjena,jecati i cvileti nad svim mojim provalijama,ocajima,ljubavima,razocarenjima.
Nad jednom porodicom kakva je nekad bila.Ja,devojcica u toj porodici koja imam snove,i nadu u lepu buducnost.Necu umeti tih snova nikad vise da se setim.Necu umeti.
U mom svetu svi satovi su vec odavno stali.Godinama vec zivim jedan isti dan.
Necu umeti ni iz tog jednog dana nikad vise da izadjem.
Necu umeti!
Probudicu se jednom,sa dobro poznatim osecajem u utrobi…praznina i strah,panika.Uvek ga nekako oteram,snagom i nadom i verom u bolje sutra.Preguram.Ojacam.Dignem se na noge.Borim se.Smejem se…
Oseticu ga u kostima…u venama i necu umeti da ga oteram.Nikad vise.
Necu umeti.
i neces...verujem.
A sta ces uciniti sa vremenom koje ti je preostalo?
Pozdrav!
Autor stepskivuk — 13 Jan 2011, 21:15
Svaki bol umine i svaki udarac prestaje da boli, kad-tad. Posle svakog pada, ustajemo i idemo dalje. Cak i kada ne znas sta te na kraju puta ceka, ides dalje, jer tako mora. Ma koliko zuci popila, ma koliko trnja ogrebalo tvoju dusu, ma koliko patnje stanovalo u tvom srcu, jedna zvezda negde sija samo za tebe. Nauci da je pronadjes.
Autor Mira kuglof — 13 Jan 2011, 21:22
Neće vrijeme stati zbog jednog dana, a nećeš ni ti zbog zida pred tobom. Uvijek se neka vrata otvore.
pozdrav
Autor mandrak72 — 13 Jan 2011, 21:32
Eh kako te razumem eh!Ljubim te
Autor tanjana — 13 Jan 2011, 22:45
мируј
мируј срце моје
нек те гуше груди моје
куцај тихо
бригу мори
да те страх не обори
уздах пусти нек га носи
дим бели
одјек пусти...
мируј мируј срце моје
нека звезде буду
очи твоје...
Поздравко
Znam umeti U mom svetu u kostima…u venama
ponovo
prepoznati dobrotu u coveku
Autor krilaandjela — 13 Jan 2011, 22:47
Joj,nemoj tako....
Otkricu ti jednu tajnu:
Najveci problem zena posle 3ogod.nije to sto dobiju koji kologramcic vise, niti malo celulita i po koju boru...niti taj osecaj da smo umorne od ustajanja i hvaljenja kako smo napokon naucile da kvalitetno padnemo...
ne!
Najveci problem je sto prestanu da veruju .
...u cuda,
...u caroliju zivota,
...u ljude,u sebe i sopstvena osecanja i osecaje, u sopstvenu intuiciju.
...u Boga...
Ocekivanje da ce ih neko drugi upotpuniti je istinska zabluda!!!
True love pocinje tako sto naucimo da volimo sami sebe , znam da si to cula hiljadu puta...
Da li si ikada,zaista probala???
Autor anna — 13 Jan 2011, 23:08
sta da kazem, moras naci naci verujuci u sebe :)poz
Autor gasstrocity — 13 Jan 2011, 23:29
Znace uzasno svi ovi komentari.
Hvala.Toliko bih rekla,a svaka rec bila bi premalo.Zelela bih samo da dobri ljudi osete energiju i dobrotu koju probude u meni,a koju bih im stostruko uzvratila.Moji dragi blogeri.
Znaci.Hvala.
Autor unajedina — 13 Jan 2011, 23:34
Probudicu se jednom..i necu znati kuda dalje. Korak ce me vuci napred, dva unazad...trcacu u krug. Bice to zacarana staza zivota. Necu umeti da izadjem iz toga...znam, necu umeti ! Pozz :)
Autor nesanica — 14 Jan 2011, 02:27
Znam da znaš da sam tu.Pozdrav
Autor Jovan s.s. — 14 Jan 2011, 07:08
Una, sta god da kazem ti vec znas.
Mogu da ti napisem komentar sto puta duzi od posta, ali ZNAM DA ME RAZUMES I KAD CUTIM.
Ja ti necu reci da te negde neko ceka, jer ni sama ne verujem u to, ali sigurno moras dalje.
Moras sama da nadjes smisao... makar to bila i duga koja se pojavi jednom u sto godina.
Samo te molim, da nikada, ali NIKADA ne dozvolis sebi, da ne primetis kad svane i kad padne noc, jer odatle stvarno nema izlaza.
Autor casper — 14 Jan 2011, 09:26
UMECES! Samo probaj! Korak po korak.
Autor mazanjegova — 14 Jan 2011, 09:54
Znam da ćeš umeti. Ponovo ustati, otvoriti bocu i pustiti brod da zaplovi. Umećeš
Autor sanjarenja56 — 14 Jan 2011, 13:07
Znam da ces umeti.
Trenutak slabosti, samo je korak u nizu koraka kroz zivot.
Pozdrav.
:))
Autor Talas — 14 Jan 2011, 15:33
da
jednog dana
kad sretneš onu devojčicu
što sedi ispred tvoje kuće
i ima tvoje oči
kojima, onako širom otvorenim
gleda svoju sjajnu budućnost
pozdravi je
od mene
reci joj da
biće bolje
i da je ti nisi zaboravila
da zbog nje moraš da se boriš
Autor suky — 20 Jan 2011, 14:03
60 mi je godina, stalno se preispitujem zasto sam pukla kad mu vreme nije u 58 i unistila sve - ja vecno u potrazi za "ne znam cim", i trazim se trazim, i dodjoh i do ovog bloga u trazenju tudjih reci za istu bol jer nemam svoje reci. Nema ih, neka otupelost je zaposela sve, dok sam u ocaju pisala reci su tekle kao voda, suze kao biseri i jako je bolelo. Ali, najjace je bolelo kada, nakon dugog vremena, te svoje reci nisam prepoznla, da je to bilo od srece - bilo bi divno, sve bih bacila, a i ovako sam, necu da znam da me je nekada tako nesto bolelo. Necu da znam.A sada trazim da ovu otupelost, tudji bol razdrma i potsetim se - sta to bese tuga.Podsvest pamti, devojko moja, ali srce se ispuni - gledaj da to bude radoscu. Ne neguj tugu jednom ce ti reci da je porasla i da te vec moze odneti sa sobom.
Autor Ljiljana — 07 Jan 2012, 15:44