O misevima, konjima i lavovima
Dodju dani kad shvatis da si niko i nista,da nista svoje nemas,osvrnes se za godinama koje su nepovratno prosle,godinama koje si trampila za sarenu lazu,skines naocare kroz koje si godinama gledala misa,zeleci da vidis bar konja ako ne lava.
A mis uvek ostane samo mis,ma sta vi ucinile,sta god uradile za njega.
Konj ostane konj...a za lava odmah nekako znas kad je lav.I bez cvikera.
Drage moje mlade devojke i devojcice,budite pametne,uvek mucnite svojom lepom pametnom glavicom.Uvek gledajte prvo sebe.Prvo sebe pa sve ostale.
Zajebite ono sto vam godinama pricaju,zajebite bajke o skromnoj Pepeljugi,jer cete zavrsiti u jos vecem pepelu cekajuci da neko skine vase prnje i dronjke,zajebite to da ce ceniti vasu skromnost.Glavu dignite uvek visoko i same od sebe stvarajte princeze.Svako jutro kad se probudite same sebe nacinite princezom,posegnite za svojim planovima i snovima,jurite ideale.
Nikada nemojte da zrtvujete snove zbog nekog muskarca,jer ako vam taj dozvoli da se zbog njega odreknete bilo kojeg sna,znajte da on nije pravi za vas.Samo je jedan od mnogih koji zeli da vam zabrani da sanjate,da budete samostalne,zeleci da vas zatvori u kucu i pretvori vas u domacicu.
Onaj koji dozvoljava da se zbog njega odreknete sebe same,da zbog njega napustite skolovanje,da promenite posao,da date otkaz,koji ce vam govoriti koja prijateljica nije za vas,zbog koga cete poceti meriti svoje reci,menjati svoj karakter,frizera,navike,koji ce vam zamerati kako se oblacite,skracujuci vam suknju i jezik,ucutkujuci vas sve cesce,prekidajuci vas smeh na pola...ne vredi ni pisljiva boba.
Zbog njega cete vremenom postati bezlicna krpa,izgubicete drugove i drugarice,udaljicete se od sopstvenih roditelja i porodice.Uzimace od vas ne dajuci vam nista zauzvrat.
Kad pruzite prst,uvek ce mu biti malo,trazice celu ruku da je otrgne.Da je iscupa.Dusu da vam iscedi na slamcicu,onako na kvarnjaka,na finjaka,kurvinski,pod plastom obmane i sa maskom.
Onaj koji zeli da vas menja,koji zeli da vas izliva po svom kalupu,kalupu svojih kompleksa,sto Edipovog sto zivotnog,a ipak nikada necete biti dovoljno dobre kao njegova baba,majka,bivsa devojka,zena nekog njegovog prijatelja.Uvek ce vam vagati,prigovarati,svirati na jedan instrument da izvinete...(fini slobodno nek ne citaju dalje.)
Znacete da je pravi,onda kad vas prihvati onakvu kakva ste,volece vase mane isto kao i vase vrline,podrzavace svaki vas san,uvek ce vam davati krila,uzdizace vas iznad svakoga i svih.Ako toga nema u samom pocetku,trci Lola trci...udaraj se nogama u guzicu dok budes bezala.
Najveca je zabluda da mozete promeniti muskarca.
Muskarci se ne menjaju nikada!
Oni su onakvi kakvi su,nece se pomeriti ni za pedalj,dok ste u zabludi shvatacete polako kako ste vi jedine tu koje se menjaju.
Znaci,ili pukovnik ili pokojnik,ono sto vidite i osetite na prvu loptu,to je ono sto ce ostati za sva vremena.
Svaleri ce zauvek ostati svaleri,mamini sinovi mamini sinovi,nasilnici ce uvek ostati nasilnici,stipse zauvek stipse,jajare jajare,lenstine i nesposobnjakovice nikada nista nece pokrenuti,jedino cete mozda vi podmetnuti svoju grbacu radeci i rintajuci,pa ce vam se godinama ta njegova osobina decaka i derista ogaditi kad dodju racuni na naplatu,kad dodje prvi u mesecu a kirija za stan mora da se plati...a on lezi i fantazira o avionima i kamionima,dok vi polako shvatate da zivite sa buzdovanom.
Ako kojim slucajem osetite sazaljenje prema istom,e tada narocito bezite glavom bez obzira.Ako osecate peckanje sazaljenja za njegov nesrecan zivot,za njegove decacke gluposti na koje se izvlaci teskim i nesrecnim detinjstvom,pa dok sedite sa njim u drustvu sa samosvesnim i zrelim muskarcima koji imaju cilj u zivotu,vi se nekako osetite kao majka na roditeljskom sastanku koja je dovela svoje cedo.
Nenormalan je osecaj jedne normalne zene prema normalnom muskarcu sazaljenje.To nije u prirodi odnosa gde muskarac treba biti vodja copora,stabilan i hrabar koji treba da stiti svoju pecinu i svoju zenku i mladunce.Jer uz vodju copora mozete na posletku biti samo zena,a uz doticnog derana cete biti ceo zivot i muskarac i zena,a majka najvise.
Rekla sam sebi,kad sledeci put osetim sazaljenje prema nekom muskarcu,kad ja budem ta koja ce ga vuci za rukav da se obrije,da zameni smrdljivu majicu novom,da ode da se osisa,da kupi sebi nove patike jer su mu se ove raspale...a on je eto navikao da je majka to ceo zivot radila za njega,naravno i gace mu kupujuci...e tada cu lepo sama sebi roditi dete.
Jer za takav osecaj golicanja majcinskog instinkta,znak je da sutnete doticnog,i da stavite prst na celo sta vama zaista treba.
Onaj koji jednom podigne ruku na vas,ma koliko posle patetisao,plakao,cvileo,zapomagao...ucinice to ponovo.Jednom nasilnik,pa i prema drugima,uvek nasilnik,onda ne mozete ocekivati da ce prema vama biti nezan.
Uvrstila bih tu i moralne nasilnike,koji vam svakodnevno siluju um i razum,mrcvareci vas i ubijajuci vas na finjaka dok glumi briznost i moralnost.
Svaleri i ljubavnici su tek prica za sebe,onaj ko voli malo sa strane...uvek ce vam iza ledja malo sa strane.Mozete biti Andjelina Dzoli,od jutra do mraka u cipkastom crnom donjem rublju,mozete mu svaki dan servirati Tiramisu na tacni...jace od njega je da ce negde otici da jede usecerenu jabuku,i to onu budjavu sto se prodaje na zeleznickoj stanici.
Znaci sto u izlogu to i u radnji,to cete ceo zivot morati nositi kao prokletstvo,ziveci u naivnom uverenju da cete jednog dana nesto moci promeniti.Promenicete samo sebe,izgubicete najlepse godine svog zivota.
Ajde sada o strahu da ne ostanete same.Plasite se da cete ostati same,pa se hvatate za bilo sta zbog zlobnih prica iza ledja da nemate momka,da cete ostati baba devojke,da cete sledeci put mozda naci gorega,da se nikada necete udati i da cete ostati usedelica.
Ma zajebite to.
Pocnite malo vise da cenite sebe,uzdignite se iznad svega i iznad svih,jer dok provodite vreme kraj pogresnog,e tek onda gubite svaku verovatnocu da cete mozda negde,nekad upoznati vasu drugu polovinu...znate ona prica da svako traga za svojom srodnom dusom.
Ne spajajte se sa pogresnima,kad ne klikne odmah,nece kliknuti nikada.Birajte samo najbolje za sebe,nemojte uzimati trule vocke koje vam padaju ispred nogu,budite strpljive da mozda sacekate one na visim granama da sazru,pa skupite hrabrost da posegnete za njima.
Trula vocka ce uvek ostati trula vocka.
I bezite dok vam ne bude kasno,a nikada nije kasno pobeci...jedan zivot imamo.
A sad o laznim moralistima,zlobnicima,onima koji ce ove reci i onu koja se drznula razapeti na lomacu,glumeci moralne i ispravne ljude.Moj odgovor im je...da naprdjuju.
Vecina njih zivi osrednji zivot,zamenili snove i ideale za oprane gace i skuvan pasulj,dok tamo negde imaju tihu patnju,svoje virtuelne ljubavi,svoje ljubavnice,svoje Barbare i Ines...za kojima ceznu dok im krotka i draga zena ujutru sprema omlet sa sunkom.Domacom naravno.A oni glume vecne mudrace,Don Huane,Revolucionare.
A sada o izuzecima.O divnim casnim i postenim muskarcima,o ispravnim i vrednim dobrim ljudima,koji su pronasli svoju srecu,koji istinski i iskreno vole i ljube svoje drage zene i devojke,koji im snove pretvaraju u javu,koji se smeju zajedno,placu zajedno,uzivaju zajedno,dele poslednju mrvicu hleba ne plaseci se ni sutrasnjice,ni ljudi,ni Boga...nicega.Koji se smeju zajedno,od srca,vode bitku jastucima u sitne sate dok ih ne prekinu komsije lupajuci im u radijator,jer ih je probudio njihov glasni kikot.Deca koja se radjaju u takvim ljubavima,kao sto kaze Anna,divna Anna...
"Ljubav je osecanje trezvenosti i zrelosti...stamenosti,zasticenosti sa obe strane...a opet tako mekana,mirisljava i paperjasta da pozelis da njome pokrijes sopstvenu decu ne bi li ona zapamtila osecaj i trazila bas to u nekom drugom...kada shvate da im je korak prevelik za nase gnezdo."
Zbog ljubavi.
Zbog trezvenosti i zasticenosti.
Zbog paperjastog pokrivanja svoje dece.
Zbog gnezda.
Zbog ovog jedinog zivota koji imamo,jer upamtite nikada necete biti mladje nego sto ste danas.
Zbog snova i ideala,zbog kofera ljubavi koji nosite.
Ne spustajte ga pred bilo koju kapiju,pred bilo ciji prag.
Uvek sanjajte,trazite tragajte...ne mozete otkriti okeane dok god se plasite napustiti obalu.
Dok god se grcevito drzite za brod koji je odavno potonuo,koji nema jedra.
Zbog svega toga se drznuh napisati sve ovo.
Najakse je cutati,ne zameriti se nikome...biti u senci,biti neutralan,ne strcati.
Ja strcim,pa sam spremna na vetrove da me sibaju,da me lome,da me osudjuju...dok god bude vazduha u ovim plucima i ovo malo duse u meni...uvek cu se zaletati na vetrenjace.
Ja Ludi Vrabac
Kome niko nikada nije uspeo oduzeti snove o...
Koji ce do poslednjeg dana ziveti samo po zapovesti svoga...