U Mačkovim čizmama
-"Ti si moja mera, zbog koje mi niko neće uspeti prići dovoljno blizu, za njih ću zauvek ostati daleka, divlja i nepristupačna. Tuđa."
Jeste li se nekada zapitali gde odlaze Mačori sa prvim sumrakom...
Nisam otišao nigde.
Samo sam čekao da zaključaš vrata i izvadiš ključ,
da prođe neko vreme dok ne osetim da si zaspala ( znaš da mogu da te osetim ),
a zatim tiho i u mraku otključavam i ulazim, kao kakav iskusni razbojnik, skidam lagano jaknu i cipele, a ključeve od auta, sa brdom privezaka, među kojima je i jedam minijaturni toranj - Ajfelov, meni najdrazi, polako da te ne probudim, odlažem na tvoju komodu gde držiš svoju skupu kozmetiku.
Sedam bez imalo buke u indijanski položaj kraj tvog kreveta, i čekam da ako te probije znoj od temperature, da ovlaš usnama pokupim graške znoja sa tvog čela, a kad osetim da su ti usne popucale, da uzmem onaj tvoj labelo, sa komode, sa ukusom čokolade, i da nežnim i laganim pokretom usnama nanesem na tvoje ispucale usne, da i ne osetiš... da bdim nad tobom celu noć, da samo na svaki sat izađem na terasu da zapalim cigaretu... a i tada, dok gledam u dim koji nestaje u mraku, mislim o tebi, o tvom postojanju, i odmah bacam tek upaljenu cigaretu i vraćam se hitro da budem kraj tebe, da te osetim, da osetim tvoj dah, dah bez koga bih bio tako prazan...
Ujutru bih se lagano izvukao iz tvoje sobe, istuširao bih se i ponovo ušao, ali sad, malo glasnije... skinuo ti pidžamu, koja je mokra od temperature koja te je dobar deo noći opsedala, i obukao onu tvoju, suvu, toplu, koja miriše na sigurnost i na puding od vanile. Pustio te da misliš da mislm da spavas, i legao kraj tebe: deleći polovinu tvog jastuka od heljde i tvog ćebenceta, na kojima se tako snažno oseti sav tvoj miris od koga sam sad tako naivno postao zavistan, ljubeći najnežnije oka dva, nosić i usne sa ukusom čokolade - Moje sve, i sve tako dok me san ne savlada...
Nikad te ne bih ostavio samu kad si nežna i uplašena - upamti - N I K A D !
Eto, to ti je za MERU.
Tvoju - pa ko uspe... nek nosi.
Retka mera, malo je takvih sto je mogu poneti, ili se bas tesko pronalaze. Odlicno napisano!
Autor merkur — 14 Jan 2012, 23:19
Gde si, vrabac?
Ovo kao da nisi pisala ti???
Promena?
2012?
Autor marcotespi — 14 Jan 2012, 23:22
Una, mora da te drma temperatura... :) S puzeva si presla na macore :) Ali, svidja mi se taj tvoj macor, i ja volim te "lazove-lopove" :)
Autor ancisal — 14 Jan 2012, 23:46
-"Ti si moja mera, zbog koje mi niko neće uspeti prići dovoljno blizu, za njih ću zauvek ostati daleka, divlja i nepristupačna. Tuđa."
Kradem :)
Autor casper — 15 Jan 2012, 02:59
Onome ko bi ti ovo napisao, vredelo bi srce bez ostatka dati!
Autor sanjarenja56 — 15 Jan 2012, 08:40
Divno je napisano!
koliko takvih postoji, dok mi spavamo i nemamo pojma:)
Autor nena58 — 15 Jan 2012, 10:59
Merkur...Da, malo je takvih za ovakvu meru.
Autor unajedina — 15 Jan 2012, 11:39
Marcotespi...pa gde si ti veliki, dobro plišani medo? :)
Nisam ja pisala...moj je samo uvod.
Pozdrav
Autor unajedina — 15 Jan 2012, 11:41
Uživanje je svratiti ovdje kod tebe! Hvala za divne tekstove ;)
Autor dalia — 15 Jan 2012, 11:42
Ancisal, u pravu si, opasno me drma temperatura ;)
Autor unajedina — 15 Jan 2012, 11:42
Casper...Mera koja ubija, i koja nas spašava.
Autor unajedina — 15 Jan 2012, 11:44
Sanjarenja, čak i u kafani uvek sama plaćam svoj ceh, a kusur ne uzimam nikada. ;)
Autor unajedina — 15 Jan 2012, 11:45
Hmm...shvatiću da znam ko je pisao :)
Autor sanjarenja56 — 15 Jan 2012, 11:46
Neno...jeste, divno je napisao, pisao je najbolji.
Autor unajedina — 15 Jan 2012, 11:47
Dalia, mnogo mi znače ovako tople reči.Hvala ti.
Autor unajedina — 15 Jan 2012, 11:50
Sanjarenja....
Autor unajedina — 15 Jan 2012, 11:50
Je l' on ispunio meru, ili je stvorio? U svakom slučaju, utešne nagrade ne dolaze u obzir. Pozdrav, draga!
Autor razmisljanka — 15 Jan 2012, 13:59
Divno, zaista :)
Autor muckos — 15 Jan 2012, 14:13
Razmišljanka...ništa nije onako kako se čini, a mera je nešto što nas odredi zauvek i pokaže nam put kojim se ređe ide, da napojimo srce i nahranimo ono malo duše.Što se utešnih nagrada tiče, kod mene je samo...pukovnik ili pokojnik.
Pozdrav
Autor unajedina — 15 Jan 2012, 22:32
Pozdrav Muckos ;)
Autor unajedina — 15 Jan 2012, 22:33
Hej Ti,
Nebo moje.
Oblačno.
Lako je sad tebi kad imaš nekog svog, posebnog - zauvek.
Nekog pored koga imaš svu slobodu izbora, koju neko može poneti, a znaš da ga zbog toga nikad nećeš izgubiti...
Ovo je I deo, siguran sam da sledi i II deo...
Samo tumačim...
A sad, popij svoju jutarnju kafu i kreni da radiš, sklapaj poslove i igraj se sa raznim direktorima i menadzerima velikih firmi, i donosi profit firmi za koju radiš a nikad te nece moći platiti koliko vrediš.
Lep dan. :)
V.
Autor V — 16 Jan 2012, 08:24
Pišem ispred redakcije sajta Zadružni konj. Želeli bismo da kontaktiramo sa autorom unajedina. Naš mejl je zadruznikonj@gmail.com
Pozdrav! :))
Autor Aleksandar — 03 Feb 2012, 22:06
draga..unajedina..zaista si jedina...svaka cast na divnim tekstovima...zaista si veoma , veoma posebna
Autor Dragana — 22 Mar 2012, 16:18