Cirkuska jahacica
Ja imam stotinu lica.
Po želji.
Kako mi se hoće.
Oblačim ih zavisno od oblačnih,i sunčanih dana...
Kako mi se ćefne.
Može mi se.
U meni su se sakrile sve tvoje čežnje,
tvoji neostvareni snovi...
Čini ti se ako pružiš ruku,
tu sam...na dohvat ruke.
Samo ako dovoljno jako poželiš,
možes me dodirnuti,osetiti...tako ti se čini.
Da,samo ti se čini.
Varke su čudne igračkice,zamagle ti vid
i učine da ti se zavrti u glavi kao kada siđeš sa ringišpila.
Sujeta je poput opijuma koji ti zamrzne misli,
i kada se probudiš shvatiš da se ceo jedan svet oko tebe,
srušio kao kula od karata koju si gradio...iako si znao.
Od početka si znao.
I nikada više nećeš srce svoje,
nekoj neznanki...
Nikada više,tako ludo,blesavo,dečački.
Nikome.
Nikada.
Ko se jednom opeče...
Jer ja imam stotinu lica...takva sam.
Sa loše podeljenim kartama,
sa kojima ceo život blefiram.
Sa licem deteta,pajaca,zavodnice,
sa blentavim osmehom,izrazom velike tuge,
ja sam i snažna,i slaba,svetica i loša,
a često ispadnem najgora.
Moje je srce postalo stena,
okamenilo nakon nataloženih suza,
ja sam najveća dvorska luda,
ja sam mali ludi vrabac,
zeleni žabac koji pije sokić na uglu,
u starim pocepanim starkama,
jer hoće mi se tako...
I nisam više žabac kad prodjem ulicom,
onako kako ja umem,sa stavom,
i najvišim potpeticama,
zakoračim tamo gde svaki žamor zamre,gde drugi počinju da krekeću,
gde se ostale pretvore u ovčice koje bleje,
nebitne i male...pokraj mene.
Jer eto,može mi se tako.
Svoju sudbinu nosim kao prokletstvo,
da povredim svakoga ko se drzne da me zavoli,
da me poželi samo za sebe...
Moji su dani godine,ja nemam zemljske snove,
ja u ovoj dimenziji odavno nisam...
Brzo mi dosadi.
Brzo se zasitim.
Gore mi cipele,zovu me daljine.
Ubija me navika,guše me tuđa očekivanja.
Ne mogu da se skrasim.
Da zastanem.
Da ostanem.
Nikada.
Ja sam ona koja se ne zaboravlja,tu sam da ti prstom naslikam osmeh na licu,da ti ojačam krila za let...da te učim kako se vozi bicikl,i kad osetiš vetar na licu,kad osetiš točak kako teraš...okreneš se...i nema me više.Voziš sam na krilima zmaja.Kao pravi veliki dečak.
Da možeš sve ispočetka...da li bi se usudio?Drznuo?Imao herca?Da li bi ikada više tako blesavo,dečački...samo srcem?
Ili bi zastao...okrznuo me ramenom dok se mimoilazimo...u prolazu?
Znao si to na samom početku.Sve si znao.A upao si kao medved u veštu zamku lovca.Dok si sve vreme bio slobodan,širom otvorenih vrata,mogao si da odeš,da se okreneš,da mi ni ime nikada ne zapamtiš.Nikada da se ne osvrneš.
Žena koje nema.
Koja nosi ime reke.
Nepostojeća Una...u nepostojećem svetu.
Sa ono malo duše koju nosi kao prokletstvo,žigosana od rodjenja,da bude drugačija,da je ceo život gledaju kao sedmo svetsko čudo.
I traže kvar.
A sve je tako jednostavno.
Tako jednostavno i prosto u svojoj komplikovanosti.
Nikada ne veruj ženi koja laže...ili možda govori istinu...
Kockice su rasute po stolu...složiti mozaik.
Da li sam samo vešti prevarant,koji ume da se podvuče pod kožu,ona na koju su vas majke ceo život upozoravale,ona kojoj se može...ona koja ne traži i ne pita...nikada?Ona koja uvek mora da ode?Drugačija.Sama.Svoja.Ona kojoj je "Glad beskrajna a ruke večno prazne."
Ili sam samo privatni pajac za osmehe,remorker koji ceo zivot vuče velike brodove na pučinu,ludi vrabac koji udara glavom u zidove...samo uplašena devojčica...ispod svih maski kojima skrivam lice,štiteći se od gladnih koji su željni moga belog mesa,dok čekaju ispod žice na kojoj koračam u haljetku cirkuske jahačice?Da se spotaknem.
Ona koja po žici hoda zatvorenih očiju.Da li bi za takvu stavio jabuku na glavu...kao metu...i dao joj oružje u ruke?
Složiti mozaik.
"Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji,
neko ko nije niko,
neko ko pali insens,
zatim čisti svakodnevnu pozornicu
(ali ne veruje u rituale),
neko ko udiše vazduh i zatim ga
drži u plucima... u stvari,
Ne treba mi niko
Medutim,
treba mi neko ko sriče azbuku...
neko neporušen godinama,
neko izbrušenog stila, koketno biće
sa svilenim maramama,
neko odeven u crno a lagodan
u svojoj koži,
neko ko voli da putuje sam po svetu,
u stvari...
Niko mi ne treba
Treba mi neko ko voli decu
neko ko pravi umetnost,
ali za nju - nema uvek vremena...
neko ko se budi posle podne i pali džoint,
ko roni na dubinu od 1 000 metara
i tu ajkuli glanca zube,
ali ko ni mrava zgazio ne bi,
treba mi neko ko poznaje bolnice,
ko pravi stolice, ko tuca anđele,
ko sa đavolom tikve sadi, u stvari,
Ne treba mi niko
Treba mi neko ko je procitao
aleksandrijsku biblioteku,
spasio je od požara
i instalirao u svoj kompjuterski program,
neko ko se rodio u Aleksandriji, Madagaskaru,
Tunisu, u Aino plemenu
u Japanu, u Beogradu u Teheranu u Njujorku
u Rimu u Kazablanki,
neko od svetle misli i sjajna oka,
neko ko počinje pokret u istoriji
ili ga završava, u stvari,
Ne treba mi niko
Treba mi neko nežan kao meko
praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar,
razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar,
neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum
ko me pred zoru sastavlja
i rastavlja kao sat,
neko ko hoda kao mačka i otvara
žute zenice u ponoć,
neko ko ne kaže ništa
čak ko ne postoji, u stvari i zaista,
Niko mi ne treba
Treba mi kamikaza uzdignutih krila,
neko ko poklanja cvet,
ko ne mrzi svet
i ko se smeje smrti u lice...
Neko ko plače usred autobusa...
na sredini koncerta
na polovini razgovora i dok seče luk,
Treba mi neko koga nisam srela,
zavela, ponela, omela, obezglavila,
navela, zanela, ranila...
Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari,
Ne treba mi niko
Treba mi neko ko pravi muziku,
ko pravi sranja, ko donosi odluke,
neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci,
ko cisti slivnik, spava na kiši,
ko glanca kavez u zoološkom vrtu,
neko ko guta asid, predaje etiku,
pegla veš, razmišlja o sutonu,
pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade,
neko ko je završio sa meditacijom
i izašao iz neuroze,
neko iz pećine, iz loše porodice,
neki prosjak koji voli da se smeje,
princ koji krade vazduh iz nozdrve,
orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose,
knjige iz biblioteke,
ko snima film o beskrajnim oblacima
i napuklim ogledalima, ikona mudrosti
i ludosti, znanja i neznanja,
u stvari
Ne treba mi niko
kome mnogo trebam...
Treba mi neko ko čisti cipele,
seče nokte, slaže posude,
posmatra planete, voli nauku,
ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude,
ko nema kičmu ali ima auru na mestu
gde hoda uspravno... u stvari,
Ne treba mi niko
Treba mi neko ko razmišlja u bojama,
ko oseća prstima i ko sanja budan,
treba mi neko vešt,
a nesiguran poput akrobate,
ucitelj džiu-džica na električnoj stolici
punoj vate,
magnetna plazma u bolnici,
krvno zrnce u plaštu sena,
perverzna princeza na zrnu graška,
ulični diler sa dosta praška,
pustinjski vetar bez jednog daška,
u stvari... u stvari,
Niko mi ne treba...
niko baš toliko, toliko
toliko...
kao Ti."
Gvirnem na Blog.rs.kad ono Ti. Ti, vanzemaljska princeza.
Odkud ti, pitam se, u sred ovog dana koji, obrati pažnju, pred kraj sutona, zamirisaće na jesen. Tek po malo i tek onako. Tek po malo, da nas ne prestravi odlaskom jednog leta, već samo izmami blagu nostalgiju koja zamagli pogled i natera srce da jače kuca, a dušu da oseti glad. Tek onako da se poigra našom maštom i da zadovolji znatiželju zalaženjem u magične kut'e naše svesti koji se aktiviraju poput mehanizma kad nam nostalgija naježi kožu. Čudan neki dan. Ta i ne može biti drugačiji kada se nas dve sretnemo.
***
Poznat post. Ista pitanja iznova i iznova. Stari odgovori. Možda je vreme za nova pitanja. Možda, za novu destinaciju. Možda je vreme da mali remorker, poseti mehaničare i nekakve inovatore koji će ga pretvoriti u velepni plovni objekat. Ti to zaslužuješ. Pozdrav draga...
ps.Divan citat.
Autor didiland — 14 Avg 2011, 18:41
kad sam video naslov pomislio sam kako poslodavac traži cirkusku jahačicu, na mestu menadžera prodaje eksport import.....
;)))
pa na kraju... treba li neko?
Autor suky — 14 Avg 2011, 18:51
Maleni vrabac sa srcem i snagom remorkera. Prelepo... Veliki pozdrav!
Autor merkur — 14 Avg 2011, 19:52
Didi...Nedostajes.
Bas nedostajes.
Ne umem vise ni da ti kazem sve sto pozelim,nekako smo se nas dve najbolje razumele cutanjem.Volela bih da se vratis pisanju ovde...tvoje reci su unikatne,niko i nista ne moze da ih pokvari ni unizi jer u bilo cijem izvodjenju mogu da zvuce samo kao kokodakanje.
Zivim dan po dan...da mozda je vreme za nova pitanja,za neku novu destinaciju...na posletku za novi plovni objekat.
Znala sam da bi ti se svideo citat.
Do citanja...Didi mi dodji mi.
Autor unajedina — 14 Avg 2011, 21:21
Suky :))))Vickast kao i uvek:),sigurno ti je dosadio tvoj posao pa si pozeleo da se javis na oglas...sa cirkusom se bar svet proputuje.Evo ti budi cirkuska jahacica a ja cu biti krotitelj lavova.Bog da nas vidi.;))
Autor unajedina — 14 Avg 2011, 21:23
Merkur...pozdrav za tebe od srca.Hvala na lepim recima.:)
Autor unajedina — 14 Avg 2011, 21:25
Ma, nedostajem i sama sebi.
Hvala, na lepim rečima, malena. I ti nedostaješ.
Prevazići ćeš ti samu sebe, znam.
Autor didiland — 14 Avg 2011, 23:03
mnogi od nas jasu po tankoj zici htenja i mogucnosti, navlaceci maske po potrebi prilika zivota, ali ti my frend sve si osim pajaca koji trazi vec otrcani aplauz, ti si princeza pera, reci, osecanja. Princeza nasih srca i to nije maska. Veliki ogromastican pozdrav o gastro coveka kojeg uskoro pa nema...
Autor Gastro city — 14 Avg 2011, 23:36
...da nastupi bio je sprečen gutac plamena...
Autor suky — 15 Avg 2011, 13:16
Oh,kako ti divno rastes!
Pozdrav!
Autor stepskivuk — 15 Avg 2011, 13:44
Didi...cekam te...ovde.;)
Autor unajedina — 15 Avg 2011, 18:17
Gastro,necu to ni da cujem...zasto odlaze svi ljudi koji su mi dragi?
Pozdrav my friend.
Autor unajedina — 15 Avg 2011, 18:18
Suky..."trazi se zamena" ;)
Autor unajedina — 15 Avg 2011, 18:19
Stepski generacijo moja,jos malo pa slavimo punoletstvo.;)Zar nikada neces odrasti mali veseljace?!:)
Autor unajedina — 15 Avg 2011, 18:20
Подсетило ме на филм који сам гледала неки дан - Into the wild. Углавном, позива на размишљање твој пост, баш као и филм. Грлим!:)
Autor pricalica — 15 Avg 2011, 18:34
Jer ja sam skitnica
ne drži me mjesto
ja sam skitnica,
bježi mi se često...
Autor sanjarenja56 — 15 Avg 2011, 18:48
Grlim moju Pricalicu.:)
Autor unajedina — 15 Avg 2011, 18:58
Sanjarenja...
Jer ja sam skitnica
daljine me vuku
vise volim vjetar
nego mirnu luku...
Autor unajedina — 15 Avg 2011, 18:59
Vjetar će dovesti brod do neke druge luke, nemirne, mirne, nema veze...brod još nije našao onu koju traži. Nije izgubljeni brod, samo brod koji luta.
Autor sanjarenja56 — 15 Avg 2011, 19:05
ljepa ti je ova pjesma...ispod slike artiste na zici
Autor :) — 06 Feb 2012, 23:26
prelepa je pesma,svaka cast
Autor tijana — 25 Jul 2013, 17:46