Umire
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne cita,
onaj koji ne slusa muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji unistava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaca pomoc.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajuci si svaki dan ista ogranicenja,
onaj koji ne mjenja rutinu,
onaj koji se ne usudjuje odjenuti u novu boju,
i ne prica s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bjezi od starosti
i njenog vrela emocija;
onih koji daju sjaj ocima i napustenim srcima.
Lagano umire
onaj koji ne mjenja zivot kad nije zadovoljan
svoiim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne zeli odreci svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si nece dozvoliti,
niti jednom u svojem zivotu,
da pobjegne od smislenih savjeta...
Zivi danas !
Reskiraj danas !
Ucini danas !
Ne dozvoli lagano umiranje !
Ne zaboravi biti sretan !
Pablo Neruda
Koliko nas umire svakog dana?Koliko nas pocne da zivi zivot iz pocetka?
Ko moze reci za svoj zivot,toliko toga sam planirao,hteo,zeleo,a postao sam neka druga osoba,u nekom zivotu koji nisam hteo?Koji nije moj?
Ko moze reci za svoj zivot,zivim kako moram,ali jednog dana cu stisnuti petlju,i promenit,sve ce biti drugacije,jednog dana?
Ko moze reci,ja sam srecan covek,da mogu birati,nista ne bih drugacije,nisam nicega ostao zeljan,zedan,nisam izgubio veliku ljubav,jer ova pokraj mene je bas ona prava,za ceo zivot?
Ko moze reci,ovo nije zivot koji sam zeleo kao dete,sanjao sam velike stvari,velike ljubavi,gresio sam ali bas danas cu stisnuti petlju i promeniti sve?Danas je taj dan?
Ja sam Una.Znam da lagano umirem.Ali znam da je to samo privid.Skupljam snagu.Da ponovo budem ziva.Da ojacam.Da ne budem vise rob navika.Da putujem.Da krenem za svojim snovima.Vec je pocelo...jos nesigurno pipam stopalom novi prostor koji se pruza ispred mene.
Zastanem.Osluskujem.Njusim.Gledam.Osecam.Skupljam snagu.Hvatam dah kao da cu da zaronim.Jos malo.Da ojacam.Da mi malo porastu krila.Da uhvatim zalet.
Pa da skocim na glavu.U more.
Zivot je igra...
Nemoj nista da shvatas kruto i ozbiljno.
Svi idemo ka istom uscu,pitanje je samo sa koliko radosti plivamo.
I nikada nemoj prestati da sanjas i da verujes da se lepe stvari dogadjaju...
Autor stepskivuk — 07 Dec 2009, 14:03
Sanjati,traziti,plivati,verovati-znaci ziveti.
Never,never,never give up!
Pozdrav
Autor unajedina — 07 Dec 2009, 14:31
Lep post.
Mislim da ti je stepskivuk sve rekao.
Razmisljamo isto nas dvoje :))
Pozdravljam te.
P.S. I ta pesma Pabla Nerude je genijalna. Dobila sam je i ja, jednom davno mailom.
Autor behappy — 07 Dec 2009, 14:40
Pozdrav behappy :*
Autor unajedina — 07 Dec 2009, 14:46
Ono sto propustimo vise se ne vraca.
Sakupljati danas snagu, da bi se zaronilo sutra je samo uteha.
Ali, nema stajanja...
Ono sto je proslo proslo je...
Nismo umrli i moramo dalje....
Pazi da ti i sutra ne prodje tako.
Skok na glavu si propustila, ali nauci bar da plivas....
Autor casper — 07 Dec 2009, 14:53
E vidis, to me je uvek cudilo... Kazu da se ceo zivot sastoji iz navika, gomile navika, milijarde navika... A opet, svaki dan imamo raylicite kombinacije navika i svaki put je drugacije! Lepo je rekao Pablo, samo sto je najteze ici protiv toga...
Autor sopran87 — 07 Dec 2009, 15:04
Casper-Znam.Moramo dalje.
:*
Autor unajedina — 07 Dec 2009, 16:44
Sopran-Najgora je navika na srecu...
Pozdrav.
Autor unajedina — 07 Dec 2009, 16:45
Casper je odlično rekla. Skok na glavu si propustila danas, ali nauči da plivaš za sutra.
pozdrav
Autor mandrak72 — 07 Dec 2009, 17:55
Mandrak72-Madjionicaru,glava mi je iznad vode,ucim da plivam uveliko.Svakoga dana,u svakom pogledu...
;)
Autor unajedina — 07 Dec 2009, 18:30
Po meni ne treba cekati... svaki dan cekanja je bacen. Treba prelomiti i krenuti. Jedino tako se moze postici nesto, iskusiti slatka pobeda, ostvarenje snova... sve ostalo je kako si napisala-umiranje...
Autor barbie86 — 07 Dec 2009, 19:29
Ja kazem da cu sve to...jednom.
"Da uhvatim zalet.
Pa da skocim na glavu.U more."
Ovo je jedan od najboljih postova koji sam procitala na ovom blogu,otkad sam ovde...Hvala sto si dotakla srce i podsetila na neke stvari,vazne stvari.:*
Autor tuzna — 07 Dec 2009, 20:25
Tuzna-Hvala ti,mnogo mi znaci to,samo se nadam da ubuduce neces vise da budes tuzna,nego Srecna.
Samo napred.Budi srecna.
Vreme je.
Autor unajedina — 07 Dec 2009, 20:50
Ojačaćeš, jer krila ti pripadaju, možda ih sada nema ali će se pojaviti.
Autor poluuspavanka — 07 Dec 2009, 22:32
Poluuspavanka-:*
Autor unajedina — 08 Dec 2009, 18:49
"Па да скочим на главу. У море." Знам да су и други то издвојили...али у томе сам се баш пронашла...
Срећно у наставку. Заслужујеш све ако имаш снаге да кренеш у остваривање снова :) :*
Autor mesecina — 08 Dec 2009, 19:13