Pesma o nas dvoje
Znam,mora biti da je tako...
Nikada se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako.
Zbog srece njene.I srece moje.
Pijana kisa siba i mlati
vrbama vetar cupa kosu.
Kuda cu?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut
Vucaram svetom dva prazna oka,
zurim u lica prolaznika
Koga da pitam gladan i mokar
zasto se nismo sreli nikad?
Ili je vec bilo?Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla...
Al' ja,u krcmu svratio gorak
a ona ne znajuci prosla...
Ne znam.
Ceo svet smo obisli...
U zudnji ludoj,podjednakoj
A za korak se mimoisli.
Da,mora da je tako...
M.Antic
7 Komentari |
0 Trekbekovi
Una, obožavam tu pesmu, i ja sam jutros čitala Antića, baš mi je legao...
Autor poluuspavanka — 09 Okt 2009, 19:26
Prelepa je.Pozdrav tebi Balaseviceva poluuspavanko
:)
Autor unajedina — 09 Okt 2009, 19:35
:)
Mene ta pesma pomalo bolucka, seća me na nekoga, pa je ne pominjem baš...
Ali drago mi je što si je postavila.
Za korak smo se mimoišli...
da mora biti da je tako...
Autor poluuspavanka — 09 Okt 2009, 19:39
Znam.I mene podseca na nekog.I boli jos uvek,uprkos svemu...
"Mada se trazimo podjednako..."
Autor unajedina — 09 Okt 2009, 19:44
Vucaram svetom dva prazna oka,
zurim u lica prolaznika...
Autor poluuspavanka — 09 Okt 2009, 19:54
Joj znam to-zurim u lica prolaznika...Samo sto nikada ne ugledas lice koje trazis.
Jer...za korak se mimoisli.
Mora da je tako.
Autor unajedina — 09 Okt 2009, 20:00
uh...
Autor poluuspavanka — 09 Okt 2009, 20:09