Pesma o nas dvoje
Znam,mora biti da je tako...
Nikada se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako.
Zbog srece njene.I srece moje.
Pijana kisa siba i mlati
vrbama vetar cupa kosu.
Kuda cu?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut
Vucaram svetom dva prazna oka,
zurim u lica prolaznika
Koga da pitam gladan i mokar
zasto se nismo sreli nikad?
Ili je vec bilo?Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla...
Al' ja,u krcmu svratio gorak
a ona ne znajuci prosla...
Ne znam.
Ceo svet smo obisli...
U zudnji ludoj,podjednakoj
A za korak se mimoisli.
Da,mora da je tako...
M.Antic
7 Komentari |
0 Trekbekovi