Cena ljubavi
Kada bi se ljubav prodavala
svoju bih glad za tobom
prodala ciganima torbarima
za sitne pare
kojima bih kupila lepe,sarene djindjuve bezbriznosti
i isla dalje.
Kada bi se ljubav kupovala
obigrala bih trgove sveta
raskrvarila tabane
bosonoga
po raskrscima i svakom nevremenu
da tvoju ljubav nadjem
da je kupim
bez obzira na cenu.
Lj.N.Mrgic
Mi borci protiv vetrenjaca,Don Kihoti,na ovom krajicku virtuelnog sveta,izvirujemo iz svojih svetova,iz svojih oklopa,izvirujemo iz izvajanih maski,slazemo kao slagalicu,igramo se recima...i pokusavamo da proturimo malo duse,tamo gde osetimo da bi negde neko mogao da razume,da oseti u srcu.Vlat neznosti.Vlat onog detinjeg skrivenog u nama,sto se otima svetlu.Sto pulsira.Ostavimo svoja tri trna koja nas brane od celog sveta,i rasirimo ruke prema suncu,vetru,slobodi.
Jer ovo smo valjda mi,pravi,skriveni u slojevima proslih godina,izgubljeni u vremenu koje mrvi nemilosrdno,prolazi,joj imam skoro trideset godina,a osecam nekako da tek trebam da naucim voziti bicikl bez pomocnuh tockova,sakupljati sarene i staklene klikere,i poceti se zaljubljivati,ludo,srcem.Gledam svoje lice u ogledalu,da li sam to stvarno ja,gde sam se izgubila u medjuvremenu,gde se krije ona plava devojcica,na kom raskrscu se ona izgubila?Toliko toga bih jos,decijeg,suludog,neiskvarenog-ma da mogu uhvatiti tog prokletnika vreme,stisnuti ga za siju da zastane malo,dok jos malo disem,dok ne saznam ko sam i sta zelim,dok ne pustim onu devojcicu u meni,da ode.Da se pozdravim sa njom,i znam onda cu i ja moci napred.
Ne znam sta sam htela reci,valjda ova malena proviri,prkosi,pomuti mi misli potpuno pa ne znam ni sta mislim ni sta pisem.Uhvati me kao Djoletov D-mol i ne popusta.Ono njeno slobodno,prkosno,vucije,divlje,uinat celom svetu,toliko me obuzme da ostanem bez daha.
Zivim svoj sredjeni zivot,miran,naviknut a ipak znam,osetim zivot kako pulsira skriven u slojevima izgradjenog sveta.I osetim zov divljine,i znam...Mesec me priziva,pun,da zavijam na njega.
Na posletku,zamislite svet bez srecnih okolnosti,gde je sve isplanirano i nista neocekivano ne moze da se desi...Takav svet je najtmurnije mesto koje moze da se zamisli.
eh... lep post.
I ja pocinjem da gubim tu nevinost,bezbriznost, i svet pun dobrote...
Znas da tako biti mora, i ide se dalje..
A pesma...
Djole je Djole. Hvala.
Autor behappy — 02 Okt 2009, 10:22
Ma ne mora,sakrij u sebi uvek tu nevinost i bezbriznost.Svet ce biti lepse mesto za zivot malena.
Autor unajedina — 02 Okt 2009, 10:26
opet Balašević??...predlažem da ovaj blog promeni ime u 'Đole.rs'..:))
Autor beliocnjak — 02 Okt 2009, 10:32
Pa ko drugi moze da opise moje bice i ima reci-
"Ne lutam sto uzivam nit miris druma volim.Lutam da njega umorim"
Ne vredi,pokusala,i uvek se vratim Djoletu.Na posletku.
:)
Autor unajedina — 02 Okt 2009, 10:37
Tako je Una, i ja se uvek vraćam Djoletu.
Vuče, što da ne, Djole.rs baš lepo zvuči :)
Una, jesmo mi borci protiv vetrenjača, ne puštaj devojčicu da ide, nikad.
Ja sam je vezala lancima :)
Autor poluuspavanka — 02 Okt 2009, 11:07
Poluuspavanka,borci protiv vetrenjaca zauvek.
Ipak,znas ono...
"Vjetar se vezat ne moze.Tu samo ljubav pomaze."
:)
Autor unajedina — 02 Okt 2009, 12:03
:) Obožavam tu pesmu :)
Autor poluuspavanka — 02 Okt 2009, 12:07
I ja :)
Autor unajedina — 02 Okt 2009, 12:41
"Imam skoro trideset godina,a osecam nekako da tek trebam da naucim voziti bicikl bez pomocnih tockova,sakupljati sarene i staklene klikere,i poceti se zaljubljivati,ludo,srcem."
Jako mi se dopao post...a Balasevic-uh...bez greske....
Pozdrav...
Autor grlica — 02 Okt 2009, 12:51
A sta fali tridesetim? ;-)
Jednom,i ovo ce biti "staro dobro vreme"
covek jos sa rodjenjem dobije svoj zig,beleg koji opominje na posebnost,na ono nesto u nama sto se toliko razlikuje od svetine...
Odlika onih koji imaju duha i veliko srce jeste vecito nezadovoljstvo...tuga.
Jer jedino ljudi puni duha osecaju svu lepotu sveta i vremena,ali i njihovu prolaznost u nasim ocima.
Ali oni koji najvise duha imaju i nose najvece srce,znaju koliko je zivot dragocen i lep i sa osmehom uzivaju u svakom trenutku.
naposletku,uprkos svemu.
Autor stepskivuk — 02 Okt 2009, 13:03
Na posletku,tuga.Nosimo neisplakanu bol vecnog deteta.
Uprkos svemu-sjaj u ocima i glad za zivotom.
Autor unajedina — 02 Okt 2009, 13:49
lepo se razumemo,ti i ja...
Za tu godinicu sto sam stariji ;-)
Autor stepskivuk — 02 Okt 2009, 13:53
Stare duse.Jedan od onih zivota.
Autor unajedina — 02 Okt 2009, 14:05
Grlice,znaci mi mnogo tvoj utisak.Pozdrav :)
Autor unajedina — 02 Okt 2009, 14:39