Sejn
Ja cijeli zivot sanjam
kako odlazim uz rijeku
starim parobrodom
koji vozi skitnice na zapad.
Dok zivim zivot
koji nisam birao sam
o suhom vjetru s juga
moja dusa sanja...
Zovem se Una.Ulazim u tridesetu.Nosim neisplakanu bol vecnog deteta.
Divlja u srcu.Vecito dete koje bi jos uvek da vozi biciklo po kisi.Da gledam strumpfove.
Da se zalecem na vetrenjace.Izbjeglica iz nekih tako bliskih a tako dalekih krajeva.
Sama i svoja.Izludjuju me navike,pravila,kompromisi.Ova ja kakva sam postala.Ni sama ne znam,kojim sam to putem krenula,na koje pogresno skretanje,koja pogresna odluka...
Ja sam pajac.Privatni pajac za osmehe i dobro raspolozenje.Smijehom strah pokrijem uvijek...
Ja sam uplaseno dete koje bi se nekada tako rado sakrilo u misju rupu,dok oluje ne prodju.
Ja sam borac.Uvek napred.Never,never,never give up.
Ja sam razum,brinem se o svima koje volim,stitim ih i glumim da sam jaka i odrasla.Uzmem njihov strah i ucinim da nestane.Dam im snagu i osmeh.
Ja sam srce,nekada se tako sklupcam na podu kupatila,kad me niko ne vidi,i dugo placem,znam svaku saru na tim plocicama,svaku pogresnu fugnu.Koja je deblja od predvidjene.
Ja sam ledena kraljica,ona za druge-lako je njoj,ima sve u zivotu,da nam je njen mozak da se odmorimo.Ja sam vestica koju treba kamenovati.Samo nema bezgresnih koji bi se usudili.
Ja imam svoja tri trna da me brane od sveta.
Ja pravim greske u zivotu,jer sam ziva,padnem i podignem se,i ceznem,tragam,idem dalje...
Najvise me moze dodirnuti ljudska dobrota.Jos uvek verujem da ce ljubav spasiti svet.
Poznajem najruznije lice coveka.Osetila sam ga.Dozivela na sopstvenoj kozi.
Jos uvek verujem u bajke.Uprkos svemu.Uinat.
Ja sam mimo svijeta.
...Ja znam da zivot na granici
je opasan i tvrd
al moje ime ovdje
od sad znaci pravda.
Izadji i bori se
ulica je prazna
al s prozora motre na nas.